Na dan Miholjskih zadušnica red je da se na groblje ponesu dvije stvari: kuvano žito i cvijeće.
Kad je riječ o cvijeću kod nas je običaj da se za pokojne žene uzima cvijeće u roze, bijeloj i crvenoj boji, dok za muške pokojnike najviše nosi crveno, belo, žuto, narandžasto, ali i plavo cvijeće.
Kupuje se od ljiljana, gerbera, margarita, ruža, hrizanteme, pa do kala, irisa ili orhideja.
U narodu postoji vjerovanje da je najbolje nositi hrizanteme pošto cvjetaju krajem jeseni i početkom zime, imaju simboliku prolaznosti, žaljenja i smrti, dok kale i ljiljani simbolizuju odlazak duše na drugi svijet, a ako je osoba preminula mlada, nevinost.
Cvijeće na groblju, generalno, treba da simbolizuje prolaznost jer vene i suši se.
Većini ljudi je cvijeće ipak samo ukrasni element kojeg nose na groblja kako bi grobovi izgledali ljepše, ali ima i onih kojima je poseta grobu prilika za molitvu za svoje pokojne. Tada čin stavljanja cvijeća i svijeća na grob predstavlja znak unutrašnjeg čina ljubavi prema onima koji leže u grobovima.
Time im pokazujemo da ih ljubimo, da mislimo na njih i da želimo njihovo spasenje.
Na Zadušnice se u crkvama služi parastos na kojem svještenik vinom preliva žito, a poslije službe se obilaze grobovi najbližih, gdje se upali svijrća i čita molitva.
Molitva za pokojne
Pomeni, Gospode, oce i braću našu usnule u nadi na vaskrsenje u život večni,i sve upokojene u pobožnosti i vjeri, i oprosti im svako sagrešenje,hotimično i nehotimično, što sagrešiše riječju, ili djelom, ili mišlju.I useli ih u mjesta svijetla, u mjesta svježine, u mjesta odmora, odakle odbeže svaka muka, žalost i uzdisanje, gdje gledanje lica Tvoga veseli sve od vijeka svete Tvoje.Daruj im carstvo Tvoje i učešće u neiskazanim i večnim Tvojim dobrima,i naslađivanje u Tvom beskonačnom i blaženom životu.Jer si Ti život, i vaskrsenje i pokoj usnulih slugu Tvojih, Hriste, Bože naš,i Tebi slavu uznosimo sa bespočetnim Tvojim Ocem i Presvetim,i Blagim, i životvornim Tvojim Duhom, sada i uvijek i uvjekove vjekova.
Amin.
