Voće i povrće zrene prije vremena, ove godine grožđe smo brali 15 dana ranije, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) poljoprivrednik Zef Dedvukaj . On objašnjava da grožđe obično sazri oko 5. septembra, a ove godine već 20. avgusta.
Prema njegovim riječima, visoke temperature umanjuju plodnost zemljišta, pa su poljoprivrednici prinuđeni da kupuju mreže i prskaju plodove kako bi ih uopšte imali.
“Ovo je prva godina u kojoj su nam pumpe bile uključene non-stop, jer se drugačije nije moglo opstati. Morali smo plodovima davati više kalcijuma. Takođe, zbog visokih temperatura smo imali više troškova i više muke nego ranije, jer ovolike toplote muče biljke”, objašnjava Dedvukaj.
Sektor poljoprivrede veoma je ranjiv na klimatske promjene zbog zavisnosti od specifičnih temperaturnih uslova i raspoloživosti vode, ističe direktorica Centra za klimatske promjene Univerziteta Donja Gorica (UDG) Ivana Vojinović .
“Fenologija ukazuje da je voće, posebno šljive i jabuke, u Crnoj Gori usljed zagrijavanja zemljišta, počelo da cvjeta mnogo ranije u odnosu na protekli period. Upravo smo početkom 2024. godine imali situaciju ranijeg rasta temperature zemljišta u odnosu na prethodne godine, tj. dostizanja temperaturnog praga od 10 stepeni Celzijusa, što je uticalo i na poljoprivredne prakse i prinose”, kaže Vojinović.
Dedvukaj za CIN-CG kaže da država poljoprivrednicima nije najavila nikakvu pomoć.
Iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (MPŠV) navode za CIN-CG da su Strategijom razvoja poljoprivrede i ruralnih područja 2013-2028. definisani ciljevi razvoja koji podrazumijevaju investicije koje pomažu u ublažavanju štetnih efekata klimatskih promjena.
“MPVŠ pruža finansijsku podršku kroz mjere i programe subvencija i grantova koji omogućavaju poljoprivrednicima da implementiraju tehnologije i prakse koje su otpornije na klimatske promjene. To uključuje investicije u navodnjavanje, upotrebu otpornih sorti, stvaranje zaštićenih prostora i sl. Ministarstvo prati klimatske promjene i njihov uticaj na poljoprivredu kako bi identifikovalo rizike i pružilo relevantne informacije poljoprivrednicima”, tvrde iz tog resora.
Objašnjavaju da su skupa sa Internacionalnim fondom za poljoprivredni razvoj (IFAD) kreirali projekat “Adaptacije na klimatske promjene i povećanje otpornosti u planinskim djelovima Crne Gore – GORA projekat”. Ukupna predviđena vrijednost tog projekta iznosi blizu 33 miliona dolara.
Nacrt Nacionalnog plana adaptacije na klimatske promjene, međutim, konstatuje da u Crnoj Gori – “ne postoje formalno uspostavljeni procesi planiranja prilagođavanja na klimatske promjene relevantni za sektor poljoprivrede”.
“Koordinacija i planiranje prilagođavanja se vrše na ad hoc ili projektnim osnovama, bez jasno definisanih zainteresovanih strana, uloga i odgovornosti. Iako poljoprivredna politika prepoznaje klimatske promjene, ovo pitanje nije uključeno u strategije, zakonodavni i institucionalni okvir i nedostaju mu konkretne mjere prilagođavanja koje bi osigurale povećanje otpornosti sektora. Posebno su šeme podsticaja prilično ograničene u tom pogledu, a mjere prilagođavanja klimatskim promjenama nijesu izričito formulisane”, konstatuje se u ovom dokumentu, čije se usvajanje još čeka.
Izrada Nacionalnog plana adaptacije na klimatske promjene traje već četiri godine, iako je njegova važnost od vitalnog značaja, na šta upozoravaju i stručnjaci.
“Vlada mora što hitnije da pripremi i donese Nacionalni plan adaptacije na klimatske promjene, jer sa postojanjem takvog dokumenta, i pod uslovom da se dosljedno primjenjuje, moći će da se kaže da se klimatskim hazardima ne upravlja stihijski, već sistemski. Uz podršku UNDP-ija se skoro četiri godine izrađuje Nacionalni plan adaptacija na klimatske promjene, pa se moraju ubrzati aktivnosti na njegovoj pripremi i Vlada mora pokazati mnogo veću odlučnost da se uhvati u koštac sa jednim od najvećih globalnih izazova 21. vijeka”, upozorava Ivana Vojinović.
Ona naglašava važnost adaptacije na klimatske promjene za poljoprivrednike, što uključuje različite mjere – od promjene sorti ili datuma sjetve, do povećanja i unaprijeđenja navodnjavanja. Kada je to ekonomski izvodivo i kada nema ograničenja u dostupnosti vode za određene usjeve, potrebno je promijeniti praksu – različite pristupe đubrenju i upotrebi pesticida, što takođe utiče na troškove i održivost poljoprivede.
Nacionalni plan adaptacije za klimatske promjene (NAP) je dokument i proces koji pomaže zemljama u sprovođenju planiranja i prilagođavanja klimatskim promjenama, koristeći se naučnim istraživanjima i činjenicama. Ovo je projekat koji sprovodi kancelarija United Nations Development Programme (UNDP) u Crnoj Gori uz podršku Zelenog klimatskog fonda i uz saradnju sa Vladom Crne Gore. Plan prilagođavanja za period od deset godina donosi Vlada.
Projektom je predviđeno da Crna Gora ojača svoj institucionalni okvir, proširi tehničke kapacitete, poboljša bazu informacija koja je potrebna za djelotvorno donošenje odluka i definiše strategiju mobilizacije resursa. Identifikovani prioritetni sektori u procesu adaptacije na klimatske promjene u Crnoj Gori su – poljoprivreda, vode, zdravstvo i turizam.
Na važno pitanje o tome kada će Nacionalni plan adaptacije na klimatske promjene biti usvojen iz UNDP-a navode:
“O Nacrtu dokumenta je u periodu od juna do jula ove godine sprovedena javna rasprava, a dobijeni komentari će biti integrisani u finalni dokument, čija se priprema očekuje do polovine oktobra. Nakon toga, a u skladu sa Planom rada Vlade Crne Gore, dokument će biti upućen na usvajanje u trećem kvartalu”.
Bivši ministar turizma, ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, Vladimir Martinović najavio je u junu ove godine da će NAP biti “uskoro usvojen”.
“Namjera nam je da ukažemo na budućnost koja nas čeka, ali i da se zahvaljujući ovom dokumentu lakše pripremimo za vrijeme koje dolazi”, kazao je tada Martinović.
Promjene su, međutim, već stigle, što se konstatuje i u samom Nacrtu NAP-a.
“Promjene koje su uočene u temperaturama, padavinama, učestalosti i trajanju klimatskih opasnosti (posebno suša i poplava) već utiču na proizvodnju hrane, njenu bezbjednost, sigurnost i kvalitet, a što će se prema klimatskim projekcijama dešavati sve češće u budućnosti. Pored stočnog fonda i usjeva, vremenski uslovi utiču i na same poljoprivredne radnike, koji su im direktno izloženi, i smanjuju njihovu produktivnost i potencijalno ugrožavaju njihovo zdravlje”, navodi se u dokumentu.
Iz UNDP za CIN-CG ukazuju da klimatske promjene nijesu uticale samo na prirodne resurse.
“Prilagođavanje ovim promjenama znači da je neophodno sprovoditi mjere koje će smanjiti ranjivost ljudi, infrastrukture, privrede i životne sredine”, kažu.
“S obzirom na vremenski period potreban za sprovođenje ovih mjera, važno je da one budu pažljivo i dugoročno planirane i održive. Ovo će biti postignuto Planom prilagođavanja na klimatske promjene i pratećim Akcionim planom”, navode.
Nacionalnim planom adaptacije u sferi poljoprivrede predviđeni su finansijski podsticaji za vodosnabdijevanje, sisteme navodnjavanja i upravljanje zemljištem u okviru agrobudžeta.
Planirano je i očuvati livade i pašnjake i promovisati dobre prakse održivog korištenja zemljišta npr. održavanje plodnosti zemljišta, suzbijanje korova, navodnjavanje, đubrenje i druge mjere upravljanja koje će obezbijediti optimalne uslove za uzgoj.
Mjere prilagođavanja na klimatske uslove definisane su na osnovu naučne analize uticaja klimatskih promjena na sektore i sisteme, i u skladu su sa standardima međunarodne zajednice, na koje se Crne Gora obavezala kao članica Okvirne konvencije Evropske unije (EU) o promjeni klime, kao i zemlja kandidat za članstvo u EU.
“Imajući u vidu činjenicu da Crna Gora pripada regionu Evrope koji je najranjiviji na štetne i negativne posljedice klimatskih promjena, potrebno je da se nadležni organi mnogo ozbiljnije bave ovim problemom. Ni ekonomije koje su razvijenije od Crne Gore ne mogu da izbjegnu uticaj klimatskih promjena”, ističe Vojinović.
Nacrt NAP ukazuje da crnogorska poljoprivreda trenutno ima nizak kapacitet za prilagođavanje:
“To je prije svega zbog malih gazdinstava, male ekonomske moći, ali i starenja poljoprivrednika. Udruženja proizvođača su nerazvijena, a postoji opšti nedostatak saradnje i koordinacije među zainteresovanim stranama, što povećava njihovu ranjivost na klimatske promjene. Njihova svijest o klimatskim promjenama i njihovim uticajima i znanje o mogućnostima prilagođavanja su manjkavi, a postojeći programi izgradnje kapaciteta za poljoprivrednike, savjetodavne službe i druge poljoprivredne stručnjake su neprikladni za suočavanje sa klimatskim promjenama”.
Ne trpi samo crnogorska poljoprivreda od posljedica klimatskih promjena, već i drugi strateški sektori, kao što je turizam.
Analize koje su rađene u okviru projekta UNDP-a pokazale su da se u sektoru turizma, posebno ističu promjene u skijaškoj sezoni, jer nedostatak snijega značajno otežava razvoj zimskog turizma. Istovremeno, turistička ponuda i sadržaji prilagođavaju se klimatskim promjenama.
“Planinarske ture sada počinju ranije nego prije deset godina, već u februaru i martu. S druge strane, zbog visokih temperatura, planinarski vodiči izbjegavaju organizaciju tura tokom jula i avgusta, jer nepovoljni vremenski uslovi otežavaju kretanje s teškom opremom, a ujedno predstavljaju i zdravstveni rizik za ljude, uključujući opasnost od toplotnog udara i kardiovaskularnih problema izazvanih ekstremnim vrućinama”, kažu iz UNDP-a.
Prema analizi Nacrta NAP-a, crnogorski turizam u opasnosti je od višestrukih klimatskih hazarda, posebno promjena u obrascima padavina (poplave i suše), većih temperatura i obalne erozije, promjena u morskom okruženju, olujnih vjetrova i oluja. “Od ključne je važnosti da ove zajednice dobiju pomoć u izgradnji adekvatne infrastrukture i kapaciteta za upravljanje povećanim brojem posjetilaca kao rezultat potencijalnih promjena u klimatskim parametrima i bazi resursa (npr. gubitak plaža, povećana nestašica vode)”, navodi se u dokumentu.
Projektovani porast nivoa Jadranskog mora do kraja vijeka je 35 centimetara. To će, kako se navodi u Nacrtu, uticati na mogućnosti za rekreaciju na njegovim plažama:
“Plaže postaju nedostupne ili neprivlačne zbog erozije. Uticaji se proširuju na turističku infrastrukturu i stanovanje, što dovodi do gubitka privrednih dobara kao što su restorani, smještajni kapaciteti i plaže. Funkcionalnost vitalne infrastrukture kao što su luke, marine i brodogradilišta takođe je ugrožena, što kasnije smanjuje ukupnu turističku privlačnost primorskih regiona. Projekcije ukazuju da su najugroženija područja Ulcinj (posebno Ada Bojana), Bar, Tivat i djelovi Bokokotorskog zaliva (uključujući i Kotor)”. Jedna od preporuka je i diversifikacija proizvoda i razvoj grana turizma sa visokom vrijednošću i malim uticajem na klimatske promjene.
“U ove grane spadaju ruralni turizam, ekoturizam, cikloturizam i zdravstveni turizam”, konstatuju stručnjaci.
Klimatske promjene uticale su na pojavu ekstremnih meteoroloških i hidroloških situacija u Crnoj Gori.
“Klimatska katastrofa utiče na poljoprivredu i turizam kao i na svakodnevni život građana. Ljeta su nam duga i sušna, zime blage i sa malo ili uopste snijega. Koliko je kompleksna situacija govori nam činjenica da je zima 2023-2024. prva zima u kojoj medjvedi nijesu hibernirali jer je ista bila toliko blaga, skoro pa nepostojeća”, kaže direktorica nevladine organizacije Ekopatriotizam Ivana Čogurić .
Ivana Vojinović ističe šest najčešćih klimatskih ekstrema: učestalije ekstremno visoke maksimalne i minimalne temperature, češći i duži toplotni talasi, veći broj tropskih dana i noći, manji broj mraznih dana, učestalija pojava suša i intenzivnije padavine.
Ona objašnjava da su toplotni talasi u kojima je dnevna temperatura viša od 30 stepeni postali učestaliji i predstavljaju sve veću ekstremnu klimatsku opasnost. U 2012. godini snažni talas vrućine uticao je na više od 4 500 ljudi, posebno na zdravlje visoko rizičnih grupa.
Suše su češće od kraja prošlog vijeka, a padavine su klimatski element čiji se intenzitet i karakter značajno promijenio kao posljedica otopljavanja i viših temperatura vazduha, posebno u sjevernom regionu Crne Gore. Primjećuje se smanjenje broja dana sa sniježnim padavinama i trajanje sniježnog pokrivača.
“Obilne kišne serije u kombinaciji sa topljenjem snijega ili izostankom sniježnih padavina u planinskim predjelima, naročito od oktobra do decembra, dovode do porasta nivoa voda u rijekama i jezerima, nakon čega nastupaju poplave koje nanose materijalne štete i ugrožavaju normalno funkcionisanje infrastrukturnih sistema”, ističe Vojinović.
Oluje, grmljavine i grad, kao i vrtlozi u obalnom pojasu, poput morske pijavice, takođe su opasnost za Crnu Goru. Ove pojave mogu da nanesu veliku štetu objektima, kao i infrastrukturi i naruše nesmetano funkcionisanje.
Klimatske promjene i globalno zagrijavanje u velikoj mjeri utiču na svakodnevni život, kao i na našu budućnost.
Procjenjuje se da su ljudske aktivnosti prouzrokovale globalno zagrijavanje za oko jedan stepen Celzijusa u odnosu na predindustrijsko doba. Globalno zagrijavanje će vjerovatno dostići jedan i po stepen između 2030. i 2052. ako temperatura nastavi da raste po sadašnjoj stopi.
Prema članu osam Zakona o zaštiti životne sredine zabranjeno je korišćenje prostora i prirodnih resursa i dobara na način kojim se prouzrokuje trajno narušavanje biološke, geološke, hidrološke, klimatske, pedološke i predione raznovrsnosti. Uprkos ovom zakonu, svjedočimo da građani malo poštuju ovu regulativu.
Crnogorske šume su više puta bile ugrožene šumskim požarima koji su, iako ih je izazvao ljudski faktor, zbog klimatskih promjena bili intenzivnijeg uticaja.
“Najgora sezona požara u Crnoj Gori bila je 2017. godine sa 124 požara, koji su pogodili ukupno 51.661 hektar”, kaže Ivana Vojinović.
Ekološki aktivista Vuk Vujisić kaže da su najveći izazovi sa kojima se Crna Gora suočava su šumski požari, prekomjerna sječa šuma, nelegalna eksploatacija šljunka, nelegalne i polulegalne deponije i otpadne vode, kao i zagađenje vazduha i paljenje guma i ostalog opasnog otpada.
“Iako je sve u vezi jedno sa drugi,m naveo bih da je pustošenje šuma požarima i sječom problem koji je broj jedan u Crnoj Gori trenutno, jer umjesto da ih čuvamo i jačamo za klimatske promjene koje slijede i toplotne talase, mi našu posljednju barijeru od klimatskih promjena devastiramo time ugrožavajući budućnost na ovim prostorima kao i vodosnabdijevanje sa pijaćom vodom”, kaže on.
Čogurić ističe alarmantnost ove situacije i navodi da gubimo više šume nego što je zasađujemo.
“Što se tiče uticaja klimatskih promjena na prirodu definitivno su najugroženiji centralni i sjeverni dio Crne Gore zbog širenja potkornjaka što se odražava na sušenje šume i podložnost požarima. Zanimljiv je podatak da je samo 2017. godine izgorjelo više šume nego u periodu od 1955-1985. godine”, ističe ona.
Svaku sezonu dočekujemo nespremni kako sa opremom tako i sa malim brojem adekvatno obučenih ljudi koji će reagovati na datu situaciju. Sve je izostalo, pa i borba protiv šumskih štetočina, i borba za očuvanje vodnog resursa, objašnjava Čogurić.
Godine 2015. postignut je dogovor o novim ciljevima u borbi protiv klimatskih promjena. Pariski sporazum je plan, kojim se ograničava globalno zagrijavanje. Stupio je na snagu 2016. godine, kada je ispunjen uslov da ga je ratifikovalo najmanje 55 zemalja odgovornih za najmanje 55 odsto globalnih emisija stakleničkih gasova. Sve zemlje EU-a ratifikovale su sporazum.
“Moramo stalno imati u vidu da će vrijeme u Evropi i našem regionu postajati ekstremnije, što čini prilagođavanje klimatskim promjenama i jačanje spremnosti društva ključnim, jer će vremenski ekstremi u Crnoj Gori sve više uticati na zdravlje stanovništva, ekonomiju i prirodu”, kaže Vojinović.
“Crna Gora za sada uglavnom djeluje ex post, nakon što se požar, suša, poplava, toplotni talas dese. U tom smislu, neophodno je napraviti pomak od prakse reagovanja na događaj ka praksi prevencije. Ne možemo samo gasiti požare, sanirati imovinu koja je oštećena u poplavama, niti isključivo kompenzovati poljoprivrednike koji su žetvu izgubili usljed udara grada i olujnog vjetra. Dakle, mjere moraju biti preventivne”, objašnjava Vojinović.
“Najveći ekološki izazov je odsustvo ekološke svijesti i savjesti donosioca odluka”, kaže Ivana Čogurić.
Posljednjih 50 godina svaka decenija u Crnoj Gori je bila toplija od prethodne. Najtoplija decenija bila je 2011-2020, kada su najveće promjene temperature od povećanih 1,4 stepena izmjerene u sjevernom planinskom regionu, tada su po prvi put u nekim mjestima na sjeveru zabilježeni tropski dani i noći.
“Veliku ulogu u procesu adaptacije na klimatske promjene treba da preuzmu gradovi, jer gro populacije živi u urbanim cjelinama, pa lokalne vlasti moraju da donose tzv. zelene prostorne planove, a što je i obaveza iz EU Strategije biodiverziteta do 2030. godine za svaki grad sa više od 25.000 stanovnika. Ovakvi planovi bi trebalo da daju odgovor na klimatske probleme kroz tzv. rješenja zasnovana na prirodi, odnosno više zelenila i parkova, izgradnju pametnih zgrada, obezbjeđivanje zaliha čiste vode, upotrebu obnovljivih izvora energije i održivog transporta”, kaže Ivana Vojinović.
Mjere prilagođavanja na toplotne talase su posebno važne, jer oni kao opasnost po ljudsko zdravlje postaju sve češći, duži i intenzivniji. U našem regionu će postojati sve više ljetnjih dana tokom kojih su uslovi života opasni po zdravlje ljudi, a što znači veći broj dodatnih smrtnih slučajeva i hospitalizacija, posebno među starijima i bolesnima, osim ako se ne preduzmu mjere prilagođavanja, ističe ona.
