Ministar kulture Republike Srbije Nikola Selaković u intervjuu za Večernje Novosti govorio je o Kosovu i Metohiji i kazao da je to mjesto gdje se bez ikakve odgovornosti i sankcija podjednako puca i na ljude i na ikone.
“ Tamo se pljačkaju i kuće i crkve naših ljudi i u decenijskom kontinuitetu traje iredentističko-separatistička albanska politika, koja za cilj ima protjerivanja živih, ali i mrtvih. To je jasno kada se pogleda koliko je grobalja oskrnavljeno, ili u potpunosti uništeno, koliko je opština na KiM u kojima nemate više nijednog živog Srbina, gdje ih je bilo na stotine i hiljade. Neprestano alarmiramo i upozoravamo svjetsku javnost da se u srcu Evrope nalaze spomenici hrišćanske kulture i duhovnosti koji su na Listi svjetske kulturne baštine u opasnosti. Visoki Dečani su jedini hrišćanski manastir u Evropi koji čuva strana vojska. Zaštita kulturne baštine na KiM, kao i one u regionu, mora da zauzme posebno mjesto u strategiji razvoja kulture“, kazao je Selaković za Novosti.
Intervju prenosimo integralno.
Da li će na konkursima ministarstva za javne biblioteke biti otkupljivana isključivo ćirilička izdanja?
– Upravo tako. Razlog je veoma jasan, uz zakon koji je donela država, ta odluka se temelji i na njenom legitimnom interesu da se bori za ravnopravnost matičnog pisma, a to je srpska ćirilica. Dosadašnja ozbiljna ispitivanja su pokazali da ćirilica gubi bitku sa latinicom. Ako mi kao država ne stanemo u njenu odbranu i afirmaciju, ko će? Prema analizama prethodnih nekoliko godina, na konkursima za otkup povećavao se broj latiničkih izdanja. I na Sajmu knjiga vidljivo je da je zastupljenost ćirilice sve manja i manja.
Koji je vaš odgovor na primedbe koje su već stavili izdavači?
– Oni koji su izrazili negodovanje, rekli su da je tržište to koje diktira tražnju. Dozvolićete onda da je država koja godišnje potroši blizu 100 miliona dinara na otkup knjiga legitiman učesnik na tom tržištu, i da želi da kupi ćirilička izdanja. Ali, ako je nekome od interesa vlastite države, koja je i matična država srpskog jezika, bliže i draže tržište neke susedne zemlje, u kojoj srpski jezik nerijetko ne smije ni da se nazove svojim imenom, u kojoj ćirilična tabla na nekoj javnoj zgradi ne može da preživi ni 24 sata da ne bude razbijena, u kojoj se našim sunarodnicima zabranjuje čak i da na nadgrobnim spomenicima imena i prezimena predaka ispisuju ćirilicom, onda je to problem koji neko ima sam sa sobom.
Srbija je matična država i srpske kulture, koja postoji i van njenih granica. Šta su u tom smislu prioriteti ministarstva?
– To će biti izrada jednog temeljnog dokumenta nacionalne strategije, jer neke javne politike ne bi trebalo sprovoditi stihijski. Oblast kulture je najživlja i najjača naša spona sa precima, i ona koju pravimo sa budućim pokolenjima. Tu ne mislim samo na državljane Srbije, već i na pripadnike srpskog naroda u regionu i u dijaspori. Kada pogledate samo brojnost našeg naroda van granica zemlje, shvatićete koliko predstavljaju značajan element u životu srpske kulture, njegovanju tradicije i kulturne baštine, ali i stvaralaštvu.
Najugroženiji dio naše baštine nalazi se na KiM…
– Kosovo i Metohija je mjesto gdje se bez ikakve odgovornosti i sankcija, podjednako puca i na ljude i na ikone. Tamo se pljačkaju i kuće i crkve naših ljudi i u decenijskom kontinuitetu traje iredentističko-separatistička albanska politika, koja za cilj ima protjerivanja živih, ali i mrtvih. To je jasno kada se pogleda koliko je grobalja oskrnavljeno, ili u potpunosti uništeno, koliko je opština na KiM u kojima nemate više nijednog živog Srbina, gdje ih je bilo na stotine i hiljade. Neprestano alarmiramo i upozoravamo svjetsku javnost da se u srcu Evrope nalaze spomenici hrišćanske kulture i duhovnosti koji su na Listi svjetske kulturne baštine u opasnosti.
Visoki Dečani su jedini hrišćanski manastir u Evropi koji čuva strana vojska. Zaštita kulturne baštine na KiM, kao i one u regionu, mora da zauzme posebno mjesto u strategiji razvoja kulture.
Šta će biti glavne smjernice strategije?
– Ona mora da postavi jasne kriterijume šta bi naša kultura trebalo da bude u budućnosti, ali i sa kojom pažnjom bi trebalo da brinemo o nasljeđu. Ono što je srpsko mora da ima primat, kada je u pitanju briga države. Naravno, ne zapostavljajući kulturu naših nacionalnih manjina. Ponosan sam što sam kao ministar spoljnih poslova, sa svojom prethodnicom na ovom mjestu Majom Gojković pokrenuo stavljanje na listu Uneska naivnog slikarstva Slovaka iz Kovačice, čime smo postali prva država u svijetu koja je za to kvalifikovala nematerijalnu baštinu svoje nacionalne manjine.
Lično sam mišljenja da bi ozbiljan prostor u strategiji trebalo da pripadne i amaterizmu u kulturi i umetnosti. Bez dramskih sekcija u školama, KUD, likovnih i literarnih sekcija ostaćemo lišeni mnogih talenata koji nisu mogli da dođu do izražaja. Amaterizam u kulturi je bio potpuno skrajnut, prepušten sebi, a samo njegovanjem folklorne baštine, prema poslednjim statistikama, bavi se više od 450.000 ljudi. To su četiri ozbiljne armije, jedan nevjerovatan ljudski potencijal, koji je van našeg fokusa. I to su ubjedljivom većinom mladi ljudi.
Kakva će biti uloga muzeja u toj strategiji?
– Moramo mnogo više da radimo na popularizaciji baštine, jer mnogi naši građani nikada nisu bili u muzejima, a fantastično blago u njima trebalo bi približiti i onima koji nam dolaze u goste. Procjena je da će oko tri miliona ljudi 2027. u okviru „Ekspa“ doći u Beograd. Država je uložila ozbiljna sredstva da se obnove i otvore Narodni muzej i MSU. Uskoro očekujemo otvaranje Spomen-muzeja Nadežde i Rastka Petrovića, u sastavu Narodnog muzeja, a od sledeće godine obnovićemo i Galeriju fresaka. Tokom sledeće nedjelje očekujemo potpisivanje ugovora za rekonstrukciju stare željezničke stanice za potrebe Istorijskog muzeja Srbije, izgradićemo potpuno novu zgradu Prirodnjačkog muzeja, adaptirati zgradu „Jugošpeda“ za potrebe Muzeja Nikole Tesle. Radićemo novi objekat galerije i rekonstrukciju stare galerije Milene Pavlović Barili u Požarevcu, pa Muzej staklarstva u Paraćinu, Muzej košarke u Čačku, grnčarije u Užicu, Muzej Mihajla Pupina u Idvoru, Muzej rokenrola u Zaječaru… Ne treba zapostaviti ni arhive, biblioteke, pozorišta, igru, muziku, film. A ono što je osnova svake kulture, ipak, je riječ, knjiga – književnost.
– Da li je u nekom periodu naše istorije bilo mnogo novca, i kada se niko nije žalio?
Novca za kulturu koliko god date, uvijek je malo. I, nikada nećete imati sve kulturne radnike koji će biti zadovoljni onim što dobiju. Činjenica, međutim, jeste da se iz godine u godinu u kulturu ulaže sve više. Na nama kao ministarstvu je da se trudimo maksimalno da više nivoe vlasti i odlučivanja uvjerimo u potrebu većih ulaganja i predstavljamo konkretne ideje u koje treba ulagati. U savremenom stvaralaštvu, fokus bi trebalo da bude na podršci mladima. Ako smo mogli da formiramo naučno-tehnološke parkove i da damo podstrek mladim informatičarima, hajde da razmislimo šta uz pomoć države može da bude odskočna daska za bavljenje umjetnošću.
Većina likovnih autora, ili dizajnera nema svoje ateljee…
– Srbija je prilično „bogata“ napuštenim fabrikama, a u mnogim prijestonicama savremenog dijela svijeta takve industrijske četvrti pretvaraju se u umjetničke, koje su posvećene kulturi. Hajde da na takav način pomognemo mladima, ne samo u Beogradu. Trebalo bi dati podršku i mladim piscima, a Ministarstvo kulture pokrenuće manifestaciju „Noć biblioteka“, gdje bismo im organizovali književne večeri. Biblioteka je naša najrasprostranjenija ustanova, imamo ih više od 140, ali su uglavnom na margini i treba ih vratiti u središte pažnje. Dio afirmacije savremenog stvaralaštva biće i kroz festivale, pa je tako na Zlatiboru održano nulto izdanje, kojim je najavljeno formiranje nacionalnog festivala filma i televizije.
Hoće li predstojeći Sajam knjiga biti poslednji, ili pretposlednji koji će se održati u Hali 1?
– Kada ne bude u Hali 1, biće u novom „Ekspo centru“ koji će biti najsavremeniji u ovom dijelu Evrope. A koliko mi je poznato Hala 1 je planirana da postane kuća srpske opere, tako da će taj objekat dobiti kulturnu namjenu, svima nama na ponos.
Predsjednik Vučić je imao zaista istorijsko obraćanje u Generalnoj skupštini UN – ističe sagovornik. – Iz godine u godinu, što mogu da posvjedočim kao neko ko je vodio resor spoljnih poslova, to njegovo obraćanje je sve više i sve budnije praćeno od strane šefova država i šefova vlada, i njihovih izvanrednih predstavnika, šefova stalnih misija u Njujorku. Činjenica je da je postao državnik koji se u svijetu veoma uvažava i cijeni, i čija se riječ sluša. Za Srbiju je to važno. To znači da se riječ Srbije sluša.
Još kao ministar spoljnih poslova, a i stupanjem na mjesto ministra kulture, Selaković je učestvovao u vraćanju nekih predmeta važnih za našu baštinu, nabavkom na svjetskim aukcijama.
– Priveli smo kraju akviziciju bokala za vino koji je pripadao kralju Milanu Obrenoviću, i divne fotografije kraljice Natalije, u ručno rađenom, livenom ramu od broze, ukrašenog emajlom – otkriva, ekskluzivno za „Novosti“.
– Očekujemo početkom oktobra, pribavljanje još jednog lijepog predmeta. Nastavićemo da na taj način vraćamo sve što je važno, ali ćemo se baviti i restitucijom naših kulturnih dobara koja su se nelegalnim putem u nekom istorijskom trenutku našla van našeg posjeda, odnosno u rukama nekih drugih pojedinaca i država.
