Crna Gora ima sve što je potrebno da prehranjuje odnosno snabdijeva, bez pretjerivanja, bar pola Evrope, ako bi na pravi način bili iskorišćeni privredni, odnosno razvojni i turistički potencijali Skadarskog jezera, kazao je poslanik Demokrata Momčilo Leković, reagujući na usvajanje Zakona o organizaciji tržišta u ribarstvu i akvakulturi.
„Tvrdim da su privredni odnosno razvojni i turistički potencijali Skadarskog jezera, ukoliko bi bili iskorišćeni na pravi način, dovoljni da Crnu Goru svrstaju makar u srednje razvijene evropske države i to bez ikakvih problema“, kazao je Leković u saopštenju dostavljenom medijima.
Međutim, poslanik Demokrata dodaje, da bi to ostvarili potrebno je ispuniti nekoliko uslova.
„Prvi je zaštita ribljeg fonda, jer mi i dan danas imamo uništavanje ribljeg fonda, od dinamita do struje i drugih ‘pomagala’, a što predstavlja klasičan zločin prema životnoj sredini i ribljem fondu. Država se tome mora oštro suprostaviti. Sa druge strane, dobri poznavaoci prilika znaju da Skadarsko jezero ima tridesetak mjesta nazvanih ‘oka’ čija je dubina i po 40 metara, gdje se riba skoncentriše, te baš u tim mjestima i postaje vrlo laka meta za nezakonit ribolov“, istakao je.
On je objasnio i kako obezbijediti proizvodnju „za pola Evrope.“
„Pa upravo je takva riba iz tih mjesta, koja je pritom izuzetnog kvaliteta, jer se baš tu nalazi i najveći rezervoar pitke vode u Evropi, taj naš potencijal. I umjesto da to sačuvamo, odnosno iskoristimo na pravi način mi to prepuštamo stihiji i nezakonitom ribolovu“, kazao je Leković.
Dokaze da je sve ovo moguće pronalazi u, kako je istakao, nekadašnjoj državnoj fabrici „Ribarstvo“ koja je počela sa radom davne 1965. godine na Rijeci Crnojevića i koja je bila dio čuvene Industrijeimport.
„Ova fabrika je nekada zapošljavala čak 300 radnika, a proizvode je plasirala čak na tržište Amerike i Italije. Zamislite šta bi danas značilo za cetinjsku opštinu da može da zaposli 300 radnika? Godišnja proizvodnja u ovoj fabrici je bila čak 10 miliona. Na naše tržište je dosta malo išlo, ali postoji podatak da su ribe iz jezera tj. šarani izvožene i za Ameriku.
Fabrika u Rijeci Crnojevića, proizvodila je ne samo konzerve ukljeve i šarana, već i plave ribe. Konzervirani šaran čije količine su mogle da zadovolje potrebe cijele vojske Jugoslavije u to vrijeme, slao se u Ljubljanu, Zagreb, Beograd.
Fabrika „Ribarstvo“ znatno je doprinosila crnogorskom prozvodu, a početkom 2000. godine proizvodili su čak 11 tona sardine dnevno“, ukazuje Leković.
A šta imamo danas, pita se on i odgovara da imamo jednu nevjerovatnu stvar i podatak da iako je primorska država, Crna Gora godišnje potroši oko 14 miliona eura za uvoz ribe i ribljih proizvoda.
„To se definitivno mora promijeniti. Očekujem zaista, da sada kada smo stabilizovali političke prilike, sada kada smo konačno krenuli naprijed, da i u ovoj oblasti ostvarimo značajne rezultate i vratimo sve propušteno i obnovimo uništeno. Potencijala za tako nešto definitivno imamo“, zaključio je Leković.
