Četvorodnevna radna sedmica testira se ove godine u 45 preduzeća iz različitih branši širom Njemačke. Kakva su iskustva u praksi?
Kompanija za čišćenje tepiha, građevinska firma, marketinška agencija… To su samo neka od preduzeća koja učestvuju u do sada najvećem istraživanju u Njemačkoj u vezi s uvođenjem četvorodnevne radne sedmice.
„Četiri dana“ je radni naziv tog eksperimenta. A kako i u kojem obliku će smanjiti radno vrijeme zaposlenima, to je od početka bilo prepušteno samim firmama, odnosno njihovom rukovodstvu.
Neke firme koristile su klasični model: slobodni petak za sve. Druge su omogućile svojim radnicima da četiri nedelje rade po pet dana, a zatim da im peta radna sedmica bude u cjelini slobodna. Ili je zaposlenima smanjeno dnevno radno vrijeme.
Kako je, dakle, četvorodnevna radna sedmica funkcionisala u tim firmama u poslednjih pet mjeseci?
Na zidu kancelarije tur-operatera „Kootstra Schiffsreisen“ u Minsteru od februara visi šareni raspored, koji podsjeća na ćilim napravljen od krpica raznih boja. Firma je podijelila zaposlene u dvije grupe: jedna polovina ima slobodan ponedeljak, druga petak. Kancelarije su otada znatno praznije. Takođe, morali su da skrate radno vrijeme predviđeno za javljanje na telefone, kako bi mogli produktivnije da rade.
„Svi su imali svoje uspone i padove“, kaže direktor Julijus Greler nakon pet mjeseci pilot-projekta. On je od početka bio uvjeren da treba smanjiti nedeljno radno vrijeme i želio je da to isproba u svojoj firmi.
Njegova firma organizuje krstarenja i biciklističke ture, prije svega po Holandiji. Sada, neposredno pred ljetnji raspust, bliži im se vrhunac sezone. Ali, neposredno prije toga došlo je do poplava i izlivanja Dunava, što se odrazilo na njihove ture i aranžmane. Četvorodnevna radna nedjelja za tu firmu nije bila samo pozitivna. „Ona je bila i uzrok stresa za zaposlene, jer je mnogo posla ostajalo nedovršeno zbog njihovog dodatnog slobodnog dana“, kaže Greler.
Na pitanje da li se ipak isplatilo, odgovor direktora je jasan: „Može da se uoči da se ljudi osjećaju odmornije, da subjektivno nisu imali problem da odrade svoje zadatke u skraćenom radnom vremenu.
“Zaposleni nisu više imali nakupljenih, prekovremenih sati, produktivnost je ostala ista, a i utisci mušterija su pozitivni“.
Čak 80 odsto zaposlenih ocijenilo je da je projekat uspješan, kaže Greler. Iako to za njega kao šefa znači dodatni organizacioni napor, on želi da nastavi sa četvorodnevnom radnom nedjeljom i nakon završetka eksperimentalnog projekta.
Julija Bakman sa Univerziteta u Minsteru analizira podatke iz studije. Ona i njene kolege redovno razgovaraju sa firmama, odnosno poslodavcima i zaposlenima. Ujedno, radnici dobrovoljno nose pametne satove koji mjere njihov puls i kvalitet sna.
Iako svi podaci još nisu zvanično analizirani, Bakman kaže da, za razliku od turističke firme iz Minstera, u drugim preduzećima projekat nije protekao baš tako glatko.
„Najviše nas interesuje perspektiva zaposlenih“, kaže Bakman. „Mnogi od njih gledaju na četvorodnevnu radnu sedmicu pozitivno, dok su drugi skeptični. Ako se, na primjer, svaki dan radi sat vremena duže da bi se dobio jedan slobodan dan, neki to, u zavisnosti od toga šta im je posao, doživljavaju kao veliko opterećenje.“
Njen zaključak je da mnogi ljudi žele fleksibilnije radno vrijeme, ali da ono ne mora nužno da bude raspoređeno na četiri dana.
A kakva su iskustva sa četvorodnevnim radnim vremenom imali poslodavci, odnosno firme? Julija Bakman je uočila da dogovoreno smanjeno radno vrijeme uz isti obim posla nije uvijek moglo da bude odrađeno i da je prilagođavanje za neke firme bilo teško, i to u zavisnosti od toga čime se firma bavi, njene veličine ili kulture poslovanja.
Ipak, dodaje, kompanije su imale i prednosti i profitirale su od toga: „Kada su firme u oglasima za posao navodile da kod njih radna nedelja traje četiri dana, broj prijava značajno je porastao, pri čemu se kvalitet kandidata odnosno njihovih aplikacija nije smanjio.“
„To je velika šansa, jer je nedostatak kvalifikovanih radnika mnoge firme i naveo da učestvuju u istraživanju“, kaže Bakman.
Ona zaključuje da četvorodnevna radna sedmica nije prikladna za svako preduzeće, ali mnogima, kako kaže, može da donese i prednosti. Rezultati studije konačno će biti analizirani i stavljeni na raspolaganje na jesen.
