Naime, Duško Knežević se i prije izručenja oglašavao u nekim crnogorskim medijima, gdje je poručivao da je sve dokaze koje ima protiv Mila Đukanovića i koje je do sada iznio i prijavio spreman “dati tužilaštvu”. Duško Knežević je dugo bio jedan od “preduzetnika bliskih tadašnjoj vladajućoj garnituri”. Protiv Kneževića se vodi više krivičnih postupaka, a taj bivši direktor Atlas grupe je u više slučajeva optužen da je ili prevario klijente vlastite banke ili zloupotrebio položaj, kao i za stvaranje kriminalne organizacije i pranje novca. No, kako navode crnogorski mediji, Duško Knežević je i prije izručenja poručio da dolazi “u Crnu Goru s plavom torbom, a od njenog sadržaja mnogima neće biti dobro”.
Osim toga, nedavna hapšenja bivšeg specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića, koji zbog tog trenutačno štrajkuje glađu, zatim Zorana Lazovića, bivšeg visokog funkcionera u crnogorskom MUP-a, te Jelene Perović, direktorice Agencije za sprječavanje korupcije (ASK), znak je da se obruč sve više steže oko samog Mila Đukanovića te da ta nagađanja po Podgorici drže vodu. Stoga se čini da bi Milo Đukanović mogao biti sljedeća meta. A sve to navodno je dirigirano iz Beograda, odnosno iz Kabineta srpskog predsjednika Aleksandra Vučića, koji je definitivno krenuo u “osvajanje Crne Gore”, a Đukanovićevo zatvaranje i njegova konačna korupcijsko-kriminalna diskreditacija bili bi kruna tog “poduhvata”.
Naime, Mila Đukanovića već dugo sumnjiče da ima “prste u pekmezu” i ima “putera na glavi” te ga optužuju da je vrh crnogorske “koruptivne hobotnice”. Podsjetimo da ga je sud u Bariju svojeremeno teretio zbog sumnje za šverc cigaretama, a i u Briselu su izražavali negodovanje zbog njegovih sumnjivih poslova i “tolerisanja kriminalnih radnji” te dugogodišnje vladavine, preko 30 godina. No, ovo ima ipak i drugačiji predznak. Ovo nije samo borba s kriminalom i korupcijom nego i, možda i prije svega politički obračun s bivšim vlastima, a pogotovo se želi dotući procrnogorska struja kojoj je Milo Đukanović simbol, bez obzira na optužbe zbog kriminala i zloupotrebe položaja. Ovo je riskantna političko-kriminalna igra koja bi mogla zapečatiti sudbinu Crne Gore kao nezavisne države.
U Crnoj Gori već neko vrijeme ključa, a sukob između prosrpske i procrnogorske struje dostigao je kulminaciju. Osim toga, evidentan je i sve veći raskol unutar prosrpske opcije, pogotovo u trouglu predsjednik Jakov Milatović, premijer Milojko Spajić te predsjednik Skupštine i inače četnički vojvoda Andrija Mandić. Vrhunac sukoba, koji se više ne da sakriti, došao je zbog glasanja Crne Gore za Rezoluciju o Srebrenici u UN-u i odugovlačenja oko Rezolucije o Jasenovcu koja se priprema u crnogorskoj Skupštini te zahlađenja odnosa s BIH i Hrvatskom posljednjih dana, kada je, recimo, visokim crnogorskim vaničnicima zabranjeno da dođu na prijam povodom Dana državnosti Hrvatske.
No sadašnja vladajuća koalicija smatra da se treba obračunati s njim i cijelom tom procrnogorskom suverenističkom strukturom, pogotovo jer je ta koalicija trenutno zapala u krizu te se pribojava da bi Vlada mogla pasti i da bi se do kraja godine moglo izaći na izbore, a onda bi bila propuštena šansa da se Milo Đukanović privede. Nije tajna da su u velikom sukobu predsjednik Jakov Milatović i premijer Milojko Spajić, koji su zajedno osnovali sada vladajuću stranku Evropa sad!
No hapšenje Mila Đukanovića bilo bi prvorazredni događaj s mogućim dalekosežnim posljedicama jer evidentno je da to hapšenje i eventualni proces ne bi imali samo “kriminalni biljeg” nego bi nosili i veliki politički teret obračuna sadašnjih prosrpskih vlasti da razbiju svoje procrnogorske suparnike. I moglo bi dodatno izazvati sukobe u ionako rastrojenom i raskoljenom crnogorskom društvu, zaključuje Vurušić u tekstu.
