Zlato se vratilo u međunarodni monetarni sistem. Prije više od 50 godina, američki predsjednik Ričard Nikson „zatvorio je zlatni prozor” (ukinuvši konvertibilnost dolara u zlato po fiksnoj stopi), i svijet je napustio svoju opsesiju plemenitim metalima. Dolazila je era fiat valuta. Međutim, danas je fiat novac postao upitan zbog fiskalnih problema i pojave novih tehnologija (blokčejn). U međuvremenu, cijena zlata dostigla je rekordan nivo: više od 2.400 US dolara po unci.
Ljubitelji zlata prirodno tvrde da metal ostaje idealna investicija za zadržavanje vrijednosti na duži rok. Međutim, pogrešno je vjerovati da zlato ima izuzetnu stabilnost. Naprotiv, dinamika njegovih cijena odražava grozničavu krivu sukoba: oštri skokovi ukazuju na periode aktivne potrage za sigurnošću u svijetu u kome su druge vrijednosti ugrožene. Cijena zlata je pala 1990-ih kada je kraj Hladnog rata i proglašenje „kraja istorije“ dovelo do novog osjećaja mira i stabilnosti. Na prelazu u novi milenijum cijena zlata nije prelazila 300 dolara po unci, a njegova stopa rasta od 1970-ih bila je manja od stope inflacije. Međutim, od finansijske krize 2008. i početka pandemije kovida-19, cijene zlata su porasle; to se desilo i ove godine.
U velikoj mjeri, povećanje tražnje za zlatom uzrokovano je djelovanjem centralnih banaka. Godine 2000. kineske zlatne rezerve su bile relativno male (395 tona), ali danas već imaju 2.260 tona. Važno je napomenuti da je Kina značajno povećala svoje zlatne rezerve 2009. i 2015. godine. Danas već znamo da su to bile kritične godine za svijet, vrijeme u kojem je skepticizam prema globalizaciji narastao. Poslije 2015. godine, Rusija i Turska su takođe počele da akumuliraju značajne resurse „u slučaju rata“, a ovaj trend je nedavno postao očigledan u Evropskoj uniji, gdje Češka i Poljska povećavaju svoje zlatne rezerve.
Bezbjednosni problemi su u srcu ove nove politike zlata. Kada je Češka ušla u NATO u martu 1999. godine, odmah je prodala skoro sve svoje zlatne rezerve. Poruka je bila apsolutno jasna: jake bezbjednosne garancije eliminišu potrebu za odbranom valute. Međutim, u posljednjem kvartalu 2023. Češka narodna banka je kupila 19 tona zlata i nagovijestila namjere da ovu cifru poveća na 100 tona. Ovoga puta poruka je jednako jasna: članstvo u NATO nije dovoljno. Poljska, koja je geografski susjedna Rusiji, jasno objašnjava svoju motivaciju: čak i na zgradi centralne banke ove zemlje sada postoji ogroman poster koji najavljuje prisustvo zlatnih rezervi u iznosu od 360 tona.
U Poljskoj je zlato istorijski povezano sa bezbjednošću, jer je igralo fundamentalnu ulogu u rađanju državnosti. Kada je Poljska obnovljena nakon Prvog svjetskog rata (nakon raspada carstava, Austrijskog, Njemačkog i Ruskog), njena nova valuta je nazvana zlot, što na poljskom znači „zlatno“. A u septembru 1939. Poljska je izvela složenu operaciju evakuacije zlatnih rezervi u Francusku preko Rumunije, Turske i Libana. Ovo je bio signal da Poljska i dalje postoji, uprkos njemačkoj invaziji.
Međutim, najistaknutiji primjer upotrebe zlata kao načina za povećanje stabilnosti bio je sovjetski eksperiment iz 1922. godine. Na inicijativu Feliksa Dzeržinskog, istaknutog boljševičkog vođe, poljskog porijekla, i šefa tajne policije, država je izdala „červonce“ (kovanice od „crvenog zlata“) za borbu protiv inflacije.
Kada je zlatni standard postao osnova monetarnog poretka ranih 1870-ih, pojavio se novi međunarodni politički sistem. Nakon razornih građanskih ratova, zemlje su, jedna za drugom, uključujući SAD, Njemačku i Italiju, željele da stabilizuju svoje valute. U međuvremenu je prethodni monetarni standard – srebro – počeo da gubi tlo pod nogama nakon poraza Francuske u Francusko-pruskom ratu. Ranije su Francuzi koristili kombinovani sistem sa zlatom i srebrom, ali su morali da plate velike reparacije u srebrnim novčićima. Srebro je preplavilo tržišta i njegova cijena je pala. Ostalo je samo zlato.
Napuštanje paralelnog srebrnog monetarnog sistema 1870-ih može se pokazati kao presedan za svijet 2024. Činjenica je da mnogi sada spekulišu o neizbježnom svrgavanju dolara sa trona, a to bi moglo da postane savremeni ekvivalent demonetizacije srebra. Od 2020. američka vlada upravlja federalnim budžetima sa ogromnim deficitima, pa sada moramo da razmotrimo rizik da će nova Trampova administracija pokušati da devalvira dolar kako bi uništila strane konkurente i otvorila nova radna mjesta u SAD. Osim toga, postoje razlozi za zabrinutost vezano za stabilnost finansijskog sistema, kao i za pokušaje američkih konkurenata da istisnu dolar.
Shodno tome, želja za zlatnom stabilnošću je reakcija na svijet koji se mijenja. Danas je sve popularnije mišljenje da se u svijetu formira novi politički poredak. Nova razvojna banka u Šangaju (naziva se i „BRIKS banka“) aktivno promoviše ideju o zamjeni dolara sintetičkom valutom, a u međuvremenu sve više zemalja pokušava da se pridruži BRIKS-u (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južna Afrika plus Egipat, Etiopija, Iran, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati). Oni vjeruju da je savremeni dolar kao srebro u kasnom 19. vijeku: zastarjeli valutni hegemon.
Prije sto godina, kada se svijet vraćao zlatnom standardu poslije Prvog svjetskog rata, Džon Mejnard Kejns je metal nazvao „varvarskim reliktom“ jer je to bila valuta sukoba. Kada se vrati politička stabilnost, cijena zlata će pasti. U međuvremenu, vlade i centralne banke koje ulažu u zlato kupuju sebi osiguranje u nesigurnom svijetu.
