Malo je ko danas u Crnoj Gori, ko se iole razume u politiku i situaciju u Podgorici, uveren da će predstojeća rekonstrukcija Vlade Milojka Spajića i koalicionim sporazumom dogovoreni ulazak koalicije „Za Budućnost Crne Gore“ (ZBCG) u vladu, proći tek tako.
Odnosno, da će zapadni partneri tek tako aminovati da u izvršnoj vlasti sjede „eksponenti prosrpske i ruske maligne politike“, kako su do juče ocjenjivani i procjenjivani Milan Knežević, Andrija Mandić i njihovi saborci.
RT Balkan je objavio saznanje da se ambasadorka SAD u Crnoj Gori, Džudi Rajzing, obratila Spajiću sa „snažnom preporukom“ da još sačeka sa imenovanjem potpredsednika vlade i četiri ministra u okviru koalicionog sporazuma potpisanog prošle jeseni sa prosrpskim blokom „Za budućnost Crne Gore“. Kao opravdanje, navedeno je da bi „pomenute promene negativno uticale na evroatlantski kurs zemlje“.
I Vladislav Dajković, predsjednik „Slobodne Crne Gore“, uvjeren je da ulazak ZBCG u Vladu Crne Gore neće biti lagan proces.
„Gotovo sam siguran da će se u narednim danima intenzivirati pritisci povodom ulaska ZBCG u Vladu, kako spolja, tako i iznutra. Kad analiziramo izjave američkih zvaničnika, vidimo da i dalje doživljavaju srpski narod kao remetilački faktor u Crnoj Gori, iako iza nas ne postoji ni promil kriminalnih afera, kao što stoje iza procrnogorskih ‘patriotskih’ krugova u našoj zemlji“, kaže Dajković.
On podsjeća da je „nažalost situacija takva da srpski narod, kao jedini narod u Crnoj Gori koji se borio za promjene, pune četiri godine nakon istorijske pobjede, još uvijek ne može da participira u izvršnoj vlasti“.
„Na našim leđima su došli ‘eksperti’ koji su u međuvremenu postali veći evropejci od Đukanovića, a mislim da neću pretjerati ako kažem, i veći evropejci od samih evropejaca iz Brisela. Najzad, neću biti iznenađen ako američka ambasada uvede sankcije pojedinim srpskim političarima u Crnoj Gori kako bi spriječila njihov ulazak u vladu, vodeći se geslom: Koji Srbi su najbolji u izvršnoj vlasti? Srbi kojih nema“, zaključuje Dajković.
Na drugoj strani, Andrija Mandić, predsjednik Skupštine Crne Gore i jedini srpski političar na tako visokoj poziciji u vlasti ove države, međutim, zakonodavnoj a ne izvršnoj, mnogo je veći optimista povodom predstojeće rekonstrukcije vlade. Mandić je nedavno za beogradske medije izjavio da „o potencijalnoj rekonstrukciji Vlade i konačnom ulasku predstavnika Srba u nju – nema bojazan“, jer su „u izuzetno kratkom roku napravili veće i bolje rezultate nego što su to učinili brojni sazivi Skupštine Crne Gore prije nas“.
Mandić je dodao i da je „priča da su Srbi nepoželjni faktor sada pala u vodu“ i da je „pomirenje ne samo moguće, već je i neophodno Crnoj Gori“.
Koliko je predsjednik Skupštine Crne Gore u pravu, i koliko njegov optimizam ima pokriće, vidjeće se već za koji mjesec, najkasnije do kraja godine, do kada je koalicionim dogovorom oročena rekonstrukcija vlade. Ovdje, a prateći američke tragove u procesu, svakako treba imati u vidu i nedavne najave bivšeg američkog diplomate, zloslutnog Danijela Servera, koji je prije samo koji mjesec, zabrinut što 30 posto stanovništva Crne Gore sebe smatra Srbima, rekao kako „ne isključuje mogućnost da se Demokratska partija socijalista vrati na vlast, ako trenutna vlada ne bude isporučila ono što žele Vašington i O’Brajen“.
Poslije slične, optimističke Mandićeve najave, na portalu jednog od podgoričkih medija koji je do juče otvoreno duvao u DPS-u tikvu, pojavio se riječit komentar jednog od Crnogoraca:
„I, eto tako, opet ostasmo bez države!“
Inače, sam predsjednik Vlade Crne Gore Milojko Spajić nije u dosadašnjim izjavama dovodio u pitanje rekonstrukciju kabineta. Zlonamerni, međutim, uočavaju neke nijanse.
U jednoj od poslednjih izjava na ovu temu, od 18. marta ove godine, upitan da li će do juna pokrenuti pitanje rekonstrukcije kabineta, Spajić je pred američkim izaslanikom Gabrijelom Eskobarom rekao da je trenutno „fokusiran na dobijanje Izvještaja o ispunjenosti privremenih mjerila (IBAR) i isporučivanja rezultata“, a posle toga će se „baviti drugim pitanjima uključujući rekonstrukciju“.
Samo koji mjesec ranije, prije dolaska Eskobara, Spajić je u izjavama oko rekonstrukcije kabineta bio ipak nešto određeniji. Tada „isporučivanje rezultata“ nije pominjano. Saopštio je da je „neminovna rekonstrukcija njegovog kabineta u ovoj godini“ i da u nju treba da uđu svi iz parlamentarne većine, a među njima i stranke kolacije ZBCG – Nova srpska demokratija i Demokratska narodna partija“.
Iako „SAD nikada nisu komentarisale odnose između premijera i ostalih političkih partnera“ u Crnoj Gori, kako je 18. marta na istoj konferenciji za medije rekao Eskobar, američki izaslanik nije propustio da kaže kako „u ovom periodu tri članice (crnogorske vlasti) pomažu u regionalnoj saradnji“, a „postoji i jedna koja nije toliko konstruktivna, a koja daje izjave o Kosovu koje uzrokuju turbulencije“.
A, kad to kaže Gabrijel Eskobar, onda to ima specifičnu težinu. I to poveliku.
Eskobar je o rekonstrukciji crnogorske vlade govorio i sedam dana prije posjete Crnoj Gori, 18. marta, kada je doslovce rekao da je „zabrinut činjenicom da bi stranke bivše koalicije Demokratskog fronta mogle biti dio vlade u Crnoj Gori“.
„O tome ko će ući u vladu ne odlučuju SAD, već Vlada Crne Gore. Ali , javno smo rekli da smo zabrinuti i da ove partije nisu partner Sjedinjenih Država „, dodao je Eskobar.
Na ovom tragu je i saznanje RT Balkan o preporuci američke ambasadorke u Podgorici Milojku Spajiću da malo popričeka sa imenovanjem zamjenika i četvorice ministara iz ZBCG.
