Rijetko kada je tako, ali najbitniji dio Svjetskog oprvenstva za Srbiju je – grupna faza. Prvo mjesto Delfinima donosi direktan plasman u četvrtfinale i direktan put za Olimpijske igre, a pobjedom nad Japanom napravili su prvi korak ka Parizu – 17:10.
Japanci su krenuli kao kamikaze, imali su prednost, međutim, ona je nestala kada je kapiten Nikola Jakšić upalio elisu. Fintama koje podsjećaju na obrtalje propelera kod helikoptera je izlomio čuvare, unio sigurnost i mirnoću u srpski napad. Kasnije je i driblao, praktično se ušetao u gol, dok su Dušan Mandić, Strahinja Rašović i Sava Ranželović bili ubitačni sa distance.
Srbija je manje-više glatko, kao i na prethodnom Svjetskom prvenstvu, izašla na kraj sa Japancima. Panike i nervoze nije bilo ni kada su imali dva gola viška, ni kada su izjednačili u drugom poluvremenu. Hladnokrvni su bili srpski vaterpolisti.
Bilo i biće: Japanci igraju koliko im dozvolite. Za jače od jednog poluvremena su sposobni, ali koliko dugo da izdrže u nastavku isključivo zavisi od protivnika. I toga jesu li do tada napravili razliku i unijeli nervozu u suparničke redove. Brzinom su stvarali probleme Srbiji, završavali su akcije u ranoj fazi napada, isplivavali kontre posle neuspjelih akcija olimpijskog šampiona…
Držali su se prije osam mjeseci na Svjetskom prvenstvu u Fukuoki tri četvrtine, odigrali su još bolje i agresivnije danas u Dohi, međutim, identična stvar kao i tada je došla do izražaja. Azijska selekcija timski igra dobro, ali nema igrača ekstra kvaliteta koji bi kada šut zataji ili zamisli ne prolaze, jednim potezom slomio odbranu rivala. Srbija ima – Nikolu Jakšića.
Kapiten je još jednom odigrao izvrsno u fazi napada, polazilo mu je za rukom da dribla čuvare i ušeta se u gol. Jedan od najboljih tehničara današnjice fintama šuta iz zgloba, te dugim mahanjem koje podsjeća na okretanje elise propelera do ludila dovodio japanske golmane. Nisu imali predstavu kada će bek Novog Beograda pucati ka golu, kada će to biti klasična varka.
Nikola Jakšić je napravio razliku u korist Srbije, kao i Dušan Mandić sa nezgodne strane. Statistika bi mu bila i impresivnija da nije bilo postignutog gola… Sa suprotne strane stizale su asistencije Strahinje Rašovića, hranio je saigrače loptama. Nemanju Ubovića je spojio sa golom, pogađao je sa centarske pozicije sidraš Vuljagmenija i tu se vidjelo koliko japanski defanzivci imaju problem sa korpulentnim i fizički moćnim vaterpolistima.
Zujali su oko Nemanje Ubovića, ništa nisu mogli ni Dušanu Mandiću. Barem ne da mu osujete namjeru i dođu do lopte. Eventualno blokom da zaustave udarac. Iako je dobro igrala u napadu, Srbija je ispustila tri gola prednosti i posle hica Jusukea Inabe sa preko šest metara bila u egalu sredinom treće dionice. Japanci su dalekometnom paljbom matirali Radoslava Filipovića, koji im je čitao misli kada krenu u kontranapad.
Ali, ni to nije poljuljalo srpske vaterpoliste. Već u narednom napadu Sava Ranđelović je lansirao projektil, prikucao je loptu pod prečku i bio je to početak kraja nadanja azijske selekcije. U dvije akcije uzastopce Nikola Jakšić i bek mađarskog Vašaša su spuštali loptu kod stative iza gol-crte, Strahinja Rašović je realizovao kontranapad, a Dušan Mandić odveo olimpijskog šampiona na bezbednu udaljenost.
