Odgovore na pitanje kako je moguće da Srbi u Crnoj Gori ne uživaju ista prava kao Albanci u Sjevernoj Makedoniji, u razgovoru za Oko magazin na RTS-u dali su geopolitičar Predrag Rajić, docent Fakulteta političkih nauka u Beogradu Despot Kovačević i istoričar Igor Vukadinović.
Rajić je naglasio da će sve izvjesniji ulazak koalicije Za budućnost Crne Gore u 44. Vladu Crne Gore popraviti položaj Srba i ispraviti anomaliju zbog koje se Crna Gora nije mogla smatrati državom koja ima puni demokratski kapacitet
– Srbi u Crnoj Gori procentualno čine veći udio u stanovništvu nego li što to čine Albanci u Sjevernoj Makedoniji i to će gotovo izvjesno pokazati novembarski popis u Crnoj Gori. Kada je riječ o mogućnosti za konzumaciju određenih prava, naravno da su svi pokazatelji na strani Albanaca u Sjevernoj Makedoniji.
Ne možemo da prenebregnemo činjenicu da su i Crna Gora i Sjeverna Makedonija članice NATO pakta koji nije samo vojni, već i politički savez koji ima političku i geopolitčku komponentu. Albanija je takođe članica NATO-a kao matična država svih Albanaca. Srbija je sa druge strane vojno neutralna i onda možete očekivati da će politička postavka i u Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji biti drugačija kada je riječ o Albancima, u odnosu na Srbe, bez obzira na Ustavom proklamovana prava – naveo je Rajić i dodao:
– Nikada veća je šansa da koalicija ZBCG koja predstavlja ubjedljivo najveći procenat srpskog stanovništva u Crnoj Gori uđe u Vladu. To bi bilo dobro za srpsku zajednicu u Crnoj Gori i državu Crnu Goru koja bi bila stabilnija. Ne biste više imali situaciju u kojoj je jedna politička opcija koja ima priličan broj glasova bila stalno ignorisana i isključivana iz svih političkih tokova, a tvrdite da ta država ima pun demokratski kapacitet – naveo je Rajić.
Docent beogradskog FPN-a Despot Kovačević slaže se Rajićevim stavom da je za stabilnost Crne Gore i njene buduće vlade neophodno prisustvo političkih predstavnika Srba iz Crne Gore.
– Crna Gora za razliku od Sjeverne Makedonije nema većinsko stanovništvo. Makedonci su etnička većina i kod Albanaca je postojao taj bojazan od majorizacije. U Crnoj Gori do toga nije moglo da dođe, sem što su procrnogorske partije koalirale stalno sa manjinskim partijama na štetu srpskog naroda. Srpska zajednica u Crnoj Gori nije zastupljena u institucijama, to se 2020. počelo mijenjati i vidjećemo kako će to izgledati u narednom periodu – kazao je Rajić.
Istoričar Igor Vukadinović smatra da spoljnopolitički činioci odlučujuće utiču da ne dođe do nekih prevelikih promjena po pitanju poboljšanja statusa srpskog naroda u Crnoj Gori.
– Pitanje Crne Gore je kompleksno sa više nivoa. To je identitetsko, političko i geopolitičko pitanje, Brojni se interesi tu preklapaju i zbog toga djeluje da iako postoji jaka demokratska volja u Crnoj Gori da se ponište makar neke od tekovina višedecenijske vladavine DPS i prije toga Saveza komunista, spoljnopolitički činioci odlučujuće utiču da ne dođe do nekih prevelikih promjena po tom pitanju – kazao je Vukadinović.
Komunisti su bili popustljiviji prema Albancima u Srbiji, nego prema njihovih sunarodnicima u Makedoniji, naglašava Vukadinović.
– Nakon Drugog svjetskog rata je udio Albanaca u Makedoniji bio skoro duplo veći od udjela Albanaca u Srbiji. Međutim, tokom druge Jugoslavije su oni imali potpuno drugačiju sudbinu od Albanaca u Srbiji koji su za vrijeme Josipa Broza imali ulogu faktora destabilizacije i slabljenja Srbije. Oni koji su imali pristup jugoslovenskom državnom vrhu su se zalagali za povećanje prava Albanaca u Makedoniji i na taj način su te dvije zajednice imali potpuno drugačiji tretman. To je došlo do izražaja tokom demosntarcija 1968. kada je država oštrije reagovala na demonstracije u Tetovu, nego na one Prištini koje su bile mnogo veće – zaključio je Vukadinović.
