Pavićević ocjenjuje da AI ima veliki potencijal u personalizaciji učenja
Implementacija vještačke inteligencije (AI) u obrazovni sistem zadatak je u jednakoj mjeri za nastavnike i profesore, koliko je i za sistem. Ako je zadatak koji dajete učeniku takav da može da ga riješi vještačka inteligencija, pitanje je da li je taj zadatak vrijedan rješavanje bilo čime osim AI-om.
Tako glavni kreativni direktor kompanije “Alicorn” i izvršni direktor Crnogorskog udruženja za vještačku inteligenciju (MAIA) Milutin Pavićević za “Vijesti” komentariše potencijalno uvođenje AI alata u crnogorski, ali i sisteme obrazovanja širom svijeta.
Pavićević objašnjava da je zadatak nastavnika da sprema učenika za “stvarni svijet”, a da će u njemu veliki jezički modeli (LLM) i vještačka inteligencija, postojati u znatno većoj mjeri kad učenici “izađu” iz obrazovnog sistema.
LLM-ovi su vrsta algoritma tzv. dubokog učenja koji obrađuje i generiše tekst sličan čovjeku. Ovi modeli su obučeni na masivnim skupovima podataka koji sadrže tekstove iz različitih izvora, kao što su knjige, članci, veb stranice, povratne informacije kupaca, objave na društvenim mrežama, recenzije proizvoda…
Primarni cilj LLM-a je da razumije i predvidi obrasce u ljudskom jeziku, omogućavajući mu da generiše jasan i kontekstualno odgovarajući tekst.
“Vijesti” su krajem decembra objavile upitnik, čiji je cilj bio da istraži potencijalne zloupotrebe AI alata u sistemu obrazovanja, kao i da identifikuje najbolje načine njihove upotrebe i benefite koje pružaju. Na upitnik je odgovorilo 130 osoba.
Iako nije riječ o reprezentativnom uzroku, kroz najveći broj odgovora provlači se ista poruka – đaci AI koriste da bi radio zadatke umjesto njih, a kako bi se to promijenilo i da bi vještačka inteligencija bila efikasno implementirana u sistem obrazovanja, potreban je kolektivni napor državnih institucija i prosvjetne zajednice.
Pavićević objašnjava da se šira javnost nalazi u trenutku u kojem počinje da shvata da su AI alati važni u svakoj sferi života. Navodi da postoje drugi dijelovi vještačke inteligencije koji se već upotrebljavaju u obrazovnom sistemu, ali da su konkretno LLM-ovi danas izuzetno upotrebljivi.
“Oni su doživjeli veliku eksploziju u svojoj upotrebljivosti u zadnjih nekoliko godina i pokazali su se nevjerovatno korisnim u transformaciji sadržaja iz jednog oblika u drugi i vrlo korisnima u automatizaciji nekih procesa”, ocjenjuje sagovornik.
Poručuje da, sa druge strane, nedovoljno razumijevanje toga šta LLM-ovi rade i koja su njihova ograničenja, dovodi do toga da ih “dižemo u nebo” i prenaglašavamo njihove sposobnosti.
“Odnosno imamo prevelika očekivanja od toga, previše im vjerujemo i dolazimo do toga da postoje i veliki rizici u tome da dobijemo netačan sadržaj, da im povjerimo stvari koje im ne bi trebalo povjeravati i velika želja ljudi koji ne shvataju ograničenja svega toga da isključe čovjeka iz petlje u kojoj se donose odluke. Što je, kada je ovakva stohastička vještačka inteligencija u pitanju, vrlo rizično i opasno”, rekao je Pavićević.
Ukazuje da su LLM-ovi napredovali do mjere da u određenim stvarima, npr. u pitanjima kompleksne matematike koja je već riješena i samo je trebalo upotrijebiti, ako mogu da odgovore u prve dvije ili tri poruke, najbolji od tih modela odgovaraju na nivou doktora nauka.
“Ako konverzacija ode dalje 20, 30, 40 poruka daleko, za neka pitanja u kojima se od njih očekuje da riješe probleme koji nisu baš očigledni, koji nisu direktna kombinacija nekih znanja, oni su ispod nivoa osnovne škole”, dodaje Pavićević.
Ističe da su najbolji u transformaciji sadržaja, a najgori u pronalaženju novih rješenja.
“Jako su loši u situacijama u kojima ima mnogo stvari, makar one bile vrlo proste i vrlo lake za iskombinovati. Ako imate 200 nekih parametara koji treba da analizira, oni su jednostavno neupotrebljivi”.
Na pitanje u kojim situacijama najčešće dolazi do zloupotrebe AI alata u sistemu obrazovanja, oni koji su popunili upitnik “Vijesti” su imali jasan odgovor – đaci/studenti koriste vještačku inteligenciju da radi zadatke umjesto njih.
“Djeca ga koriste za rešavanje zadataka koje samo prepisu”; “Doslovnim kopiranjem informacija dobijenih postavljanjem pitanja”; “Izrada pismenih zadataka iz maternjeg jezika, djeca ništa ne čitaju, fond riječi na nivou statističke greške”; “Prekid procesa istraživanja, odgovori dobijeni na gotovo, negativan uticaj na razvoj kritičkog razmišljanja, zastupanje tuđeg mišljenja i stavova kao svojih, puko prepisivanje dobijenog sadržaja za domaće zadatke, varanje na testovima” – neki su od odgovora.
Pavićević navodi da je na profesorima i sistemu da kod učenika podstakne želju da kritički razmišljaju, odnosno da im se daju zadaci koji se ne mogu riješiti upotrebom AI.
“U svakom predmetu postoji jedna doza enigmatike, gdje se mora proći tzv. ‘drill’ zadatka. Da bi neko stekao rutinu koja mu je potrebna da kritički razmišlja u drugom smjeru, na nama je da te zadatke formulišemo tako da je vještačku inteligenciju moguće detektovati”, ističe Pavićević.
Poručuje da je profesorov zadatak da iskontroliše da li je rad koji se predaje plagijat ili ne, tj. da li je napisan uz pomoć AI-a.
“Imamo sisteme za detekciju plagijata koji sa vrlo velikom sigurnošću mogu da detektuju takve stvari. Znamo kako se to radi za diplomske, magistarske i doktorske radove. Isti ti sistemi danas su u još većoj meri u stanju da detektuju tekst napisan vještačkom inteligencijom, 98 odsto su sigurni. Na svakom paragrafu iz teksta on sa 98 odsto sigurnosti može da zna je li to vještačka inteligencija ili nije”, rekao je on.
Na crnogorskim univerzitetima vještačka inteligencija već postoji kao predmet. Na osnovnim studijama Elektrotehničkog (ETF) i Prirodno-matematičkog fakulteta (PMF), kao i na master studijama Fakulteta za informacione sisteme i tehnologije (FIST) Univerziteta Donja Gorica (UDG).
Na pitanje da li bi vještačka inteligencija mogla da bude predmet u osnovnim i srednjim školama, Pavićević odgovara da je za bavljenje vještačkom inteligencijom na načinima kako to rade na fakultetima potrebno znanje matematike koje je iznad onoga što se uči u srednjim školama, ali da je moguće edukovati učenike u AI-u, kroz neke druge predmete.
Poručuje da je pitanje da li to treba raditi kroz predmete medijske pismenosti, ili je potreban poseban predmet koji bi se bavio vještačkom inteligencijom.
“Vidimo da je to dio svakodnevne upotrebe i da možda djecu i studente na drugim nastavnim programima treba obučiti za to kako se koristi vještačka inteligencija, koje su njene prednosti i mane, šta im je na raspolaganju, da nauče rizike i prednosti… I to je neki dio obrazovanja”, ističe Pavićević.
Oni koji su popunili upitnik “Vijesti”, na pitanje kako podstaći učenike i studente da koriste AI alate kao podršku u rješavanju zadataka, umjesto da ih koriste za automatsko obavljanje posla, imali su različite predloge:
“AI koristiti prilikom obrade tema koje zahtijevaju internet izvore, ne prilikom individualnog i samostalnog rada učenika”; “Da koriste za provjeru rezultata i interaktivno učenje”; “Pokazati im mogućnosti i višestruke načine primjene, a kod svake zlouotrebe ukazati i adekvatno reagovati. Svaki nastavnik može prepoznati rad napisan na ovaj način”; “Promjena školstva i obrazovanja u Crnoj Gori. Konceptuirati predavanja i provjeru znanja kao priprema za projekat kroz koji bi đak/student pokazao usvojeno znanje i dozvoliti đaku da koristi AI alate u bilo kakvoj mjeri”.
Govoreći o etičkoj upotrebi AI alata, i načinu na koji je moguće to regulisati, Pavićević je kazao da postoje dva pravca u kojima se to radi.
“Jedan je pravni. Odakle dolazi problem u tome, mi znamo da Evropska unija razmišlja u jako ispravnom smjeru, kad je etička upotreba vještačke inteligencije u pitanju. Ali, s druge strane, trenutno se pravi velika trka. Vidite da smo krenuli u trku velikih jezičkih modela, gdje su Evropa i Amerika bile tu negdje prije dvije godine. I sad su Amerika i Kina (gdje AI još uvijek nije u potpunosti regulisan), daleko ispred Evrope”, objašnjava sagovornik.
Ocjenjuje da su strože regulacije dovele do toga da se razvoj AI-a uspori.
“Veliki je rizik da mi to kažemo, u redu, sad ćemo mi da usporimo razvoj da bi etička kontrola stigla. Ali, mislim da je kontrola etičke upotrebe i načini na koje se to rad, nekako moraju da ubrzaju korak da bi se stigli”, rekao je Pavićević.
Većina onih koji su odgovorili na pitanje iz upitnika “Vijesti”, koje mjere bi predložili da se podstakne etička upotreba AI alata u sistemu obrazovanju, smatra da je stroža regulacija i veće angažovanje prosvjetnih radnika neophodno da bi se tako nešto desilo.
“Angažovanje profesora, da čitaju radove i ukazuju da uviđaju nesamostalno napisan rad. Ovako, sve prolazi i djeca ne odustaju pa samim tim i ne razvijaju kritičko mišljenje…samo copy-paste”; “Detaljno informisanje i obuka pravilne upotrebe u cilju boljih rezultata”; “Dok se trenutni kadar profesora dobro ne obuči da barataju alatima za detekciju, makar na nivou rektorata treba uvesti automatizovane provjere, te svaki seminarski/ispitni rad studenata provlačiti kroz to”; “Donošenje zakonske regulative iz AI oblasti”; “Inkluzija upotrebe AI u reference pri izradi eseja i seminarskih radova. Podsticanje kreativnog korišćenja AI tehnologije za osnovne ideje i nacrte koje bi onda učenici poboljšavali. Nagrađivanje iskrenosti o upotrebi AI tehnologija (u razumnim granicama)”; “Ograničiti AI na sistem koji objašnjava proces, a ne daje rezultate”, neki su od odgovora…
Milutin Pavićević ističe da upotreba vještačke inteligencije ne bi trebalo da bude u ocjenjivanju učenika, ali da ima veliki potencijal u personalizaciji učenja.
“Ako želite da kod učenika razvijate kritičko razmišljanje, da nekoga pustite da svojim riječima objasni stvari, što je valjda i cilj obrazovanja, onda je vrlo rizično predavati velikom jezičkom modelu to, jer najkreativniji učenici će nekako biti diskriminisani zbog toga”, rekao je.
Ističe da nikad ne bi trebalo dozvoliti mašini da bez “čovjeka u petlji” učestvuje u vrednovanju čovjeka.
“I to je zato što će se prije ili kasnije, one su vrlo naklonjene, vrlo su sklone diskriminaciji, odnosno razvijanju tih petlji i nagrađivanja koje će u konačnici da dovedu do diskriminacije”, dodaje Pavićević.
Objašnjava da bi posao AI mogao da kurikulum prilagodi svakom učeniku ponaosob.
“Da identifikuju gdje se nalazi rupa u znanju u velikoj grupi učenika, što će možda da kaže profesoru da je loše objasnio tu jednu neku stvar. Da od nekog sadržaja koji nije zanimljiv naprave neke obrazovne aktivnosti ili igre koje će da budu zanimljivije učenicima. Tu veliki jezički modeli briljiraju…”, navodi sagovornik.
Na pitanje iz upitnika “Vijesti”, da li ste svjedočili situaciji u kojoj je AI alat zloupotrijebljen u svrhu ispunjavanja zadatka u sistemu obrazovanju, gotovo svako je rekao da jeste, a među njima ima i onih koji tvrde da su nastavnici u osnovnim i srednjim školama.
Oni kažu da je zloupotreba AI alata svakodnevna pojava:
“Kao nastavniku stručnih predmeta u elektro školi ovo je svakodnevna situacija. U programiranju za izradu mobilnih aplikacija konstantno koriste AI”; “Jesam. Osnovna škola je u pitanju.. djeca dobiju temu na pismenom i preko Chat GPT odrade kompletan esej”; “Da. Pošto sam profesorica u srednjoj školi često mi učenici predaju radove koji nijesu njihovi već su ih uradili AI”; “Da, prosta situacija, na fakultetu je na teoretskom predmetu dobrih 70 odsto čitave klase za ispitni esej predalo AI generisani tekst na date teme. Profesor je uočio nepravilnost, kaze su bile slabe”; “Da, kao profesor, s tim se neprekidno susrećem u posljednjih par godina”; “Da, kao nastavnik. Po formi radnog zadatka sam shvatio da je urađen uz pomoć AI alata”; “Svakodnevno slušam te priče, posebno od strane bliskih osoba koje su zaposlene u prosvjeti, da djeca sve vise koriste Al za izradu pismenih, čak iako su kreativna, nemaju dovoljno samopouzdanja u sebe i svoj rad i oslone se na vještačku inteligenciju”; “Učenici su u jednoj osnovnoj školi tražili i dobili sastav za pismeni. Kako je bio na hrvatskom jeziku, nastavnik prepoznao da oni nijesu pisali”, neki su od odgovora.
