Prepoznatljivi predjeli i motivi Boke i Jadrana ponovno su oživjeli u fantaznagoričnom svijetu slika Borisa Dragojevića, akademskog sklikara rodom sa Cetinja, koji živi i radi u Beoradu, ali umjetnički „diše“ isključivo na moru – u Boki Kotorskoj.
Nagrađivani autor predstavio se publici izložbom „Tišina mora“ koja je otvorena sinoć u JU Muzej i galerija Tivat.
Postavku čini 14 novih Dragojevićevih ulja na platnu na kojima su, kako je primijetila direktorica tivatskog Muzeja i galerije Danijela Đukić prisutni „mir i tišina, zalazak sunca, kult presvete Bogorodice, a koji predstavljaju autorov doživljaj mora, okoline i baštine“.
„U mitovima voda je izvor života, dok je u psihologiji voda simbol nesvjesnih, dubokih slojeva ličnosti. Autor nas kroz slike upućuje na razmišljanje da je život kao uzburkano more kroz koji brod moramo da dovedemo do luke, mjesta mira i sigurnosti. Plava boja je boja neba i mora, simbolizuje opuštanje, odanost mir i tišinu zabilježenu na autorovim djelima. Plava boja daje realnost i integritet. Kontrasti na slikama podstiču radoznalost da istražimo detalje slike i spoznamo skriveno značenje odnosa svijetlog i tamnog. Kako je sam autor jednom rekao ono što me opčinjava kod mora je zapravo sve što me opčinjava kod njega, jasno proživljena vrelina ljeta, bure i juga, lijepi ljudi , kraljica Jadrana Gospa od Škrpjela…. Na kontinentu mi mnogo toga promiče, dok u moru vidim jasno sve“, kazala je Đukić.
Izložbnu Borisa Dragojevića pred velikim brojem posjetilaca koji su ispunili galerijski prostor u srednjevjekovnom ljetnjikovcu Buća-Luković, otvorio je predsjednik Opštine Tivat Željko Komnenović.
On je istakao da to radi sa posebnim zadovoljstvom jer je Dragojević „zapravo Tivćanin sa cetinjskim korijenima koji dobar dio života provodi u Beogradu, ali sa mišlju i potpunom posvećenošću Boki, moru, Gospi od Škrpjela i brodovima koji pričaju divne likovne priče“.
„Ja sam jedan od onih koji je posjetio njegov atelje na devetnaestom spratu Geneksove zgrade, koje on zove Vavilonske kule, gdje se stvara i gdje sve odiše Bokom, Tivtom. Od catara, pušći, slika, ukusa slanog mora koji kaplje i sa ovih slika. Kada bi se njegove slike stavile pod mikroskop, sigurno bi se našlo na njima i poneko zrno soli, autentičan hemijski sastav mora iz Boke Kotorske, iz Tivta, na pontama i uvalama gdje on rado zalazi. Naravno uz neizostavnu Gospu, koja je lajt motiv svih njegovih slika i svakog njegovog opusa, kao i ovog večerašnjeg“, kazao je Komnenovi.
On je podsjetio da je dok se još bavio novinarstvom on u jednom svom tekstu Dragojevića nazvao posljednjim bokeljskim marinistom.
„Ne vjerujem međutim, da je to tačno osim u novinarskom ili nekom drugom smislu. Marinista je previše uska kategorija, koja potiče od čuvenog britanskog mariniste Tarnera, preko ruskog Ajvazovskog i našeg Vasilija Ivankovića, domaćeg autora – kralja kičice istočnog Mediterana sa kraja 19. vijeka, kojem je naš Boris najbliži. Sve ovo što govorim uzmite uslovno, obzirom da Boris stvara pod direktnim uticajem, po mom skromom sudu, sedme umjetnosti, stripa, hiperrealizma i muzičkim uticajem novog talasa, pod kojim stvara, ima tu i rokenrola. Od Atomskog skloništa, preko Tunela , Smaka, do Azre, sve to je Boris Dragojević. Svaka od njegovih slika odiše neobičnom estetikom, estetika je ono što predstavlja slikarstvo i likovni opus Borisa Dragojevića. Čestitam Borisu na njegovom povratku u Tivat, u njegovu matičnu luku“, kazao je Komnenović.
Boris Dragojević rođen je 3. jula 1956. na Cetinju. Osnovnu školu pohađao je na Cetinju, Zagrebu i Beogradu. Završio je srednju školu za dizajn – odsjek grafike u Beogradu, kao i Višu pedagošku školu – likovni smjer.
Fakultet likovnih umjetnosti završio je 1983. u Beogradu, u klasi prof. Mirjane Mihać, kod koje 1986. završava i postdiplomske studije na odsjeku slikarstva.
Član je ULUS-a i slobodan umjetnik od 1984. godine. Do sada je imao 30 samostalnih izložbi slika, a učestvovao je na 10 svjetskih bijenala akvarela.
Zastupljen u više međunarodnih monografija iz oblasti fantastike i figurativne umjetnosti.
Obraćajući se publici u JU Muzej i galerija Tivat, Dragojević je kazao da nikad nije jurio karijeru i važnije mu je bilo kako će se predstaviti Tivćanima, nego kakva će mu biti izložba u Zagrebu ili Beogradu.
„To je zato što Tivćani i Bokelji prepoznaju more jednako dobro kao ja i njihova kritika mi više znači od zvaničnih nagrada i manifestacija. Od 30 izložbi koje sam imao u životu najviše sam izlagao u Tivtu, pet ili šet puta jer mi je bilo najvažnije da sam tu među svojima, među prijateljima. Ove slike sam radio zadnje četiri godine sam uspio da sačuvam, nisam ih nigdje izlagao. Izložbu posvećujem mojim roditeljima: ocu Voju, jednom od posljednjih Mohikanaca sa Golog otoka, od koga sam naslijedio profesionalni odnos koji je on imao u ekonomiji kao stručnjak, a od majke Anke sam dobio talent jer je ona imala smisla za umjetnost i trebala je da studira sa Vojom Stanićem na Višoj umjetničkoj koja je trebala da preraste u Akademiji , pa se to nije desilo jer tada nije bilo popularno da žene studiraju“, istakao je umjetnik.
