Konobari, kuvari, pomoćni radnici u kuhinji, higijeničari, šankeri, spasioci na plažama, najtraženija su zanimanja tokom ljetne sezone na crnogorskom primorju. Već nekoliko godina potražnja je veća od ponude, pa su hercegnovski ugostitelji nerijetko u potrazi za radnicima iz regiona, a sve češće dolaze iz dalekih zemalja.
Menadžerka u jednom restoranu na hercegnovskoj rivijeri, Nataša Crnogorčević, saglasna je da je problem radne snage veliki.
„Pa mislim da postaje sve veći i veći problem, da ranije to i nije bio takav slučaj, da je bilo ljudi koji su bili raspoloženi da rade tri, četiri mjeseca, ali definitivno dolazimo u situaciju kada je veliki problem naći nekoga da radi tri, četiri mjeseca, a da nije zaposlen preko cijele godine, jer kod nas sezona ne traje kao u drugim, kao u Hrvatskoj ili tako negdje gdje si miran pola godine do sedam mjeseci, nego traje kraće i onda je samim tim problem veći“ , ističe Crnogorčević.
Na pitanje kako će se ovog ljeta snaći, te odakle će doći radnici, Crnogorčević odgovara će probati preko agencija da nađu neke strane sezonce – Filipince, Meksikance…
„Nismo to ranije praktikovali, snalazili smo se uvijek sa radnicima iz regiona, ili tačnije iz naše države, uvijek su to bili, nekako je to do sada išlo uvijek okej, međutim potreba je definitivno veća, pa eto sada ostaje otvorena ta opcija da vidimo kako će to ići. Neki drugi restorani su zadovoljni, govore da su to vrijedni ljudi koji dolaze sa strane, da je lakša komunikacija i sve, pa nam ostaje da vidimo kako će to kod nas da ide“ , navodi ona.
Prije desetak godina, kada su tek rijetki poslodavci pominjali mogućnost dolaska Filipinaca ili Meksikanaca, malo ko je u to vjerovao. Sada su radnici iz dalekih zemalja postali spasonosno rješenje, ali su mišljenja o njihovoj profesionalnosti podijeljena.
Dugogodišnji kuvar sezonac u jednom popularnom objektu na Hercegnovskom škveru, Milan Despotović, nije oduševljen njihovim umijećem.
„Pa ni oni ne završavaju ovaj posao, vjerujte mi, znam u Porto Novom tamo, mijenjaju ih svako malo. To je radna snaga koja je jeftina, koja ne zna ništa, bukvalno. Znači, čisto je to da su tu da rade nešto. Nema bez naših ljudi ništa, vjerujte mi. Kažu nema radnika, ima ljudi, morate ih platiti“ , navodi on.
Despotović smatra da naša država mora ponuditi bolje uslove domicilnim radnicima kako ne bi odlazili u druge države.
„Evo ja sam sam 11 godina, to je veliki problem, što se pravi ta pauza, nema ni radnog staža, ni ništa“ , ističe Despotović.
Kaže da mu sin ide za Omiš, pored Splita, da radi kao konobar.
„Gazda mu je dao 1.200 eura u startu i smještaj i hranu, i slobodan dan… Dok je, recimo, ovdje u Baošiću radio, imao 600 eura i nije imao hranu“ , priča naš sagovornik.
Nekada ni ponude za stalni radni odnos i solidne plate nisu dovoljne da restorani zadrže radnike, jer se u Herceg Novom poslednjih godina otvaraju veliki hoteli sa ogromnom potražnjom , objašnjava Nataša Crnogorčević.
„Mi smo na kraju, znači 2024. godine sezone, odlučili da zadržimo sve radnike, da bi ove godine ušli u spremniju sezonu. Međutim, iz kuhinje radnici su odlučili da promijene posao, znači sad u aprilu, da daju otkaze, da odu za još neke bolje uslove i benefite koje mogu da imaju i u hotele. Bez obzira što im je bilo sigurno, što su imali ugovore preko cijele godine, neki čak i na neodređeno, slobodne radne dane, godišnji odmor, redovnu platu, oni su odlučili da odu i da promijene i samim tim mi više nemamo sigurnost da možemo da imamo, da možemo da sačuvamo radnika preko sezona i da će nam isti taj radnik ostati za tu sezonu kada je nama najpotrebnije, već smo prinuđeni da se snalazimo na neke druge načine“ , ističe Crnogorčević.
Radnicima koji dolaze iz drugih gradova ili iz drugih država često je problem smještaj ukoliko im ga ne obezbjeđuje poslodavac, a ljeti je zbog sezone gotovo nemoguće naći stan na duže. Ove godine neki će moći povoljno da se smjeste u soliteru prve faze Instituta Igalo, jer će prema riječima direktora Zorana Kovačevića, stotinjak dvokrevetnih soba sa kupatilima biti ponuđeno upravo sezoncima.
„Planiramo čak i soliter da ne bi stajao prazan, sobe su u stanju koje nije za turizam, ali planiramo tu imamo 100 soba da ih ponudimo za sezonsku radnu snagu pod privilegovanim cijenama. Planirali smo da 15 eura stavimo dvokrevetnu sobu dnevno“ , kazao nam je Kovačević.
Sezonski radnici potrebni su Institutu Igalo, kaže Kovačević, oni očekuju da će doći radnici iz regiona, a nude im smještaj i hranu u Institutu.
Iz hotela Lazure su saopštili da su godinama radili na kompletiranju osoblja i da se uglavnom oslanjaju na domaću radnu snagu. Slično su potvrdili i iz hotela Casa del Mare , gdje kažu da redovno obilaze škole, sajmove, agencije i posrednike i tako na vrijeme osiguraju dovoljno radnika za sezonu.
