Pritvori su jedna od najbolnijih tačaka crnogorskog pravosuđa. Iako je zakonom određeno da pritvor predstavlja isključivo krajnju, odnosno nužnu mjeru za obezbjeđivanje prisustva okrivljenog u predmetu, kod nas to, nažalost, nije slučaj.
Pritvor se veoma često pretvori u kaznu. Nerealno dugo trajanje pritvora posebno je očigledno u poslednjoj godini.
Naime, u tom periodu je na desetine optuženih izašlo iz spuškog zatvora u kom su proveli prethodne tri godine. Kako im za to vrijeme nije izrečena presuda, po sili zakona, morali su biti pušteni na slobodu.
Problem postaje veći kada se ispostavi da je pritvor bio neosnovan, odnosno da nema dokaza da je okrivljeni počinio djelo za koje se teretio i zbog kojeg je bio iza rešetaka.
Država Crna Gora decenijama unazad plaća enormne novčane sume na ime naknade štete pravosnažno oslobođenim zbog vremena provedenog u pritvoru. Po tom osnovu isplaćuju se milionski iznosi.
Na kraju štetu zbog nezakonitih odluka o pritvorima, ipak, snose samo građani, od čijeg novca se isplaćuju odštete, umjesto da taj novac bude uložen u poboljšanje uslova u zdravstvu, prosvjeti i drugim za društvo vitalnim oblastima.
S druge strane, izostaje odgovornost onih koji su donosili pogrešne odluke. Šefovi pravosuđa se u ovom slučaju slijepo drže propisa da su sudije samostalne u radu i da se na njihove odluke ne smije uticati, pa ne pokreću disciplinsku odgovornost sudije koji je duže vrijeme držao u pritvoru okrivljenog koji je kasnije oslobođen krivice.
I laičkoj javnosti postalo je jasno da neki pritvorski osnovi „blijede“ protekom vremena i da ne mogu biti razlog za višegodišnje lišenje slobode.
Ipak, nerijetko se godinama ponavljaju isti razlozi zbog kojih okrivljeni ostaju u pritvoru. Tako smo imali slučajeve da je okrivljenom pritvor produžavan jer u inostranstvu ima rodbinu, odnosno babu ili tetku u Srbiji.
Takođe, često smo svjedoci i slučajeva da Ustavni sud utvrdi da pritvor predugo traje i da za njega više nema osnova, ali nadležni Viši i Apelacioni sud nastavljaju s istim odlukama i produžavaju pritvor.
I umjesto da se bori protiv nezakonitih odluka, odnosno da se pokuša utvrditi disciplinska odgovornost sudija, država se na svoj način izborila protiv velikih odšteta koje se dosuđuju građanima: iznose su smanjili maltene na pola.
Ranije je za neosuđivano lice za mjesec dana provedenih u pritvoru u predmetu za koji je pravosnažno oslobođen isplaćivano 3.500 do 4.000 evra. Sada je taj iznos duplo manji.
Rješenja o produženju pritvora koja su maltene identična godinama nisu predmet razmatranja nadležnih.
Pravosnažno oslobođeno lice naknadu za nezakonit pritvor može da naplati preko sporazuma sa državom ili na osnovu tužbe, odnosno sudske presude. Svega petina predmeta završi se sklopljenim sporazumima, dok se ostali okončaju na sudu.
U poslednjih 10 godina, kako je „Danu“ saopšteno u junu iz Ministarstva pravde, na osnovu sporazuma po ovom osnovu isplaćeno je ukupno 365.138 evra. Znatno više novca isplaćeno je na osnovu sudskih presuda.
Podatak o tim iznosima nijesmo mogli dobiti jer, kako nam je rečeno, Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa države ne vodi posebnu evidenciju o tim slučajevima, pa su i odbili zahtjev za slobodan pristup informacijama koji im je poslala nevladina organizacija MANS, uz čiju pomoć je nastao ovaj tekst. Ipak, na osnovu veoma malog broja sklopljenih sporazuma, jasno je da je po presudama za pomenuti period isplaćeno više od milion evra.
– U 2012. godini postupano je u 172 predmeta po zahtjevu za naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode. Zaključeno je 27 potpunih sporazuma o postojanju štete, vrsti i visini naknade zbog neosnovanog lišenja slobode. Po tom osnovu isplaćeno je ukupno 149.185 evra. U 2013. godini postupano je u 122 predmeta po zahtjevu za naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode. Zaključeno je 19 potpunih sporazuma o postojanju štete, vrsti i visini naknade zbog neosnovanog lišenja slobode. Po tom osnovu isplaćeno je ukupno 54.670 evra. U 2014. godini postupano je u 135 predmeta po zahtjevu za naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode. Zaključeno je pet potpunih sporazuma o postojanju štete, vrsti i visini naknade zbog neosnovanog lišenja slobode. Po tom osnovu isplaćeno je ukupno 14.850 evra. U 2015. godini postupano je u 230 predmeta po zahtjevu za naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode. Zaključeno je 11 potpunih sporazuma o postojanju štete, vrsti i visini naknade zbog neosnovanog lišenja slobode. Po tom osnovu isplaćeno je ukupno 27.170 evra – saopšteno je iz Ministarstva pravde.
Tokom 2016. postupano je u 124 predmeta, a zaključeno je 12 sporazuma kojima je isplaćeno 48.585 evra. Godinu kasnije sklopljeno je 16 sporazuma, isplaćeno 34.530 evra, a postupano je u čak 102 predmeta.
– U 2018. godini postupano je u 52 predmeta po zahtjevu za naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode. Zaključeno je šest potpunih sporazuma o postojanju štete, vrsti i visini naknade zbog neosnovanog lišenja slobode. Po tom osnovu isplaćen je ukupno 10.571 euro. U 2019. godini postupano je u 50 predmeta po zahtjevu za naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode. Zaključeno je šest potpunih sporazuma o postojanju štete, vrsti i visini naknade zbog neosnovanog lišenja slobode. Po tom osnovu isplaćeno je ukupno 5.238 – navode iz ministarstva.
Već naredne godine od 50 predmeta sklopljena su tri sporazuma na ukupno 2.560 evra. Tokom 2021. isplaćeno je 10.214 evra za šest potpunih sporazuma, a postupalo se u 32 zahtjeva. I tokom 2022. sklopljeno je pet sporazuma.
Isplaćeno je duplo manje novca, 5.813 evra, a postupano je u 44 predmeta.
– U 2022. godini postupano je u 44 predmeta po zahtjevu za naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode. Zaključeno je pet potpunih sporazuma o postojanju štete, vrsti i visini naknade zbog neosnovanog lišenja slobode. Po tom osnovu isplaćeno je ukupno 5.813 evra. U 2023. godini postupano je u 36 predmeta po zahtjevu za naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode. Zaključen je jedan potpuni sporazum o postojanju štete, vrsti i visini naknade zbog neosnovanog lišenja slobode. Po tom osnovu isplaćeno je ukupno 1.750 evra – navodi se u odgovorima Ministarstva pravde.
Iznosi koji se dodjeljuju licima koja su pravosnažno oslobođena optužbi, a bila su u pritvoru znatno su se smanjili u poslednjih nekoliko godina.
– Kada je u pitanju iznos naknade, svaki predmet je zaseban, nema fiksnog iznosa. U nadležnosti je sudije koji je slobodan da, u skladu sa okolnostima slučaja, sam cijeni i dosudi iznos. Jedan od većih iznosa je 52.000 evra, koliko je isplaćeno u jednom takvom predmetu, a s obzirom na objektivne i subjektivne okolnosti dosadašnja praksa je pokazala da je to cirka 2.000 evra po mjesecu – navela je u odgovorima za „Dan“ Bojana Ćirović, zaštitnica imovinsko-pravnih interesa.
Iz Ministarstva pravde su pojasnili da prate sudsku praksu u istovjetnim predmetima i postupaju u zavisnosti od nje i budžetskih sredstava koja su tom resoru opredijeljena za te namjene.
– Prilikom razmatranja zahtjeva po osnovu naknade štete zbog neosnovanog lišenja slobode, a kako bi imalo orijentaciono mjerilo kada se odlučuje o postizanju poravnanja, ministarstvo je zauzelo stav da se za mjesec dana neosnovanog lišenja slobode kao najveći iznos opredijeli 1000 evra za lica koja nijesu osuđivana, dok je najmanji iznos od 100 evra predviđen za lica koja su više puta osuđivana, od čega više od tri puta na kaznu zatvora – pojašnjavaju iz ministarstva.
Shodno članu 498 Zakonika o krivičnom postupku, pravo na naknadu štete zbog neosnovane osude ima lice kome je pravosnažno izrečena krivična sankcija ili koje je oglašeno krivim, a oslobođeno od kazne, a kasnije je povodom vanrednog pravnog lijeka novi postupak pravosnažno obustavljen ili je pravosnažnom presudom oslobođeno od optužbe ili je optužba odbijena. Pravo se gubi ako je do obustave postupka ili presude kojom se optužba odbija došlo zbog toga što je u novom postupku oštećeni kao tužilac, odnosno privatni tužilac, odustao od gonjenja, a do odustanka je došlo na osnovu sporazuma sa okrivljenim ili ako je u novom postupku rješenjem optužba odbačena zbog nenadležnosti suda, a ovlašćeni tužilac je preduzeo gonjenje pred nadležnim sudom.
– Osuđeni, odnosno oslobođeni nema pravo na naknadu štete ako je svojim lažnim priznanjem u izviđaju ili na drugi način prouzrokovao vođenje krivičnog postupka, odnosno takvim izjavama u postupku prouzrokovao svoju osudu, osim ako je na to bio prinuđen. U slučaju osude za krivična djela u sticaju, pravo na naknadu štete može se odnositi i na pojedina krivična djela u vezi kojih su ispunjeni uslovi za priznanje naknade – pojašnjavaju iz Ministarstva pravde.
