Naspram glavnih kotorskih gradskih vrata na prostranom Trgu od oružja uzdiže se gradski toranj sa satom. Toranj je podignut 1602. za vrijeme mletačkog providura Antonija Grimaldija, čiji su inicijali uklesani na grbu iznad ulaznih vrata na kome je ispi-sana i navedena godina.
Kao vrijedan spomenik profane arhitekture zaštićeno je kulturno dobro od 1961. godine.
Gradski toranj sa satom je trospratno robustno zdanje zidano tehnikom „bunjato“, masivnim kamenim kvaderima udubljenih ivica. Takva tehnika zidanja bila je omiljena u doba renesanse, ali se zadržala i tokom baroka.
Toranj ima prizemlje, dva sprata i otvorenu lođu u kojoj je smješten satni mehanizam. Spratovi su naglašeni horizontalnim vijencima. Profilisanim kordonskim vijencima naglašeni su prizemlje i dva sprata, a na vrhu je ostvarena na četri masivna stupca otvorena krovna lođa, u kojoj je zvono gradskog sata.
Lođa je do sredine pedesetih godina ovog vijeka bila zatvorena. Dvije fasade, južna i zapadna, su vidljive, dok su druge dvije utopljene u susjedne zgrade. Na drugom spratu su dva okrugla brojčanika.
Kako se može pročitati u literature, na zapadnoj fasadi okrenutoj prema gradskim vratima, bilo je uklesano više natpisa sa sentencama i pohvalnim tekstovima koji se odnose na mletačke providure. Neki su otučeni još za vrijeme mletačke uprave, kako bi se spriječio kult pojedinih ličnosti. Naime, Venecija nije htjela da dozvoli za vrijeme svoje vladavine preveliko javno veličanje pojedinih svojih službenika-providura.
Do danas su se sačuvala samo dva natpisa – jedan se odnosi na providura Antonija Kontarinija, a drugi, najvjerovatnije, na A. Grimaldija, koji je imao zasluge za izgradnju ovog tornja za sat.
Po tradicionalnom kazivanju vjeruje se da se na mjestu kod tornja u srednjem vijeku nalazio „stub srama“ na što i danas podsjeća, doduše, obnovljena kamena piramida ispred tornja.
U brojnim zemljotresima, posebno u posljednjem 1979. godine, toranj se bio znatno nakrivio na zapadnu stranu. Dalji proces naginjanja zaustavljen je osiguranjem njegovog temelja prilikom radova na obnovi nakon zemljotresa.
Kako se može pročitati u literaturi, ranije se smatralo da su sat na Gradskom tornju prvi put postavili Francuzi u doba okupacije Kotora, od 1807. do 1814. godine.
Međutim, zapis iz Katastika vojnih zgrada iz 1788. godine inženjerskog zastavnika G. Montalbotija nalazimo precizan opis građevine: širina i dužina po 3 koraka (5, 21 m), a visina osam koraka, dvije stope i šest unci (14,75 m), a na drugom spratu je mašinerija sata sa tegovima i užetima, koja ne radi, a ima samo jedan brojčanik prema Morskim vratima. Tako da je vjerovatnije je da je u Napoleonovo doba postavljena sadašnja mašinerija sata, sa dva brojčanika – prema zapadu i jugu.
