Ovdje je glavni problem što su ljudi potpuno zaboravili šta znači obrazovanje. Neko ko potpuno uništi školski sistem, kao što je to slučaj ovdje, ne može da očekuje napredak. Sve ide nizbrdo, kaže za Nova.rs Feđa Štukan.
„Kad sam krenuo u Beograd, na festival Krokodil znao sam da su velike šanse da me ne puste da uđem u Srbiju. Bio sam, na neki način, i spreman na to. Zato je i moj advokat bio s druge strane pulta za pasošku kontrolu, u slučaju da mi se nešto desi. Mi, zapravo, nismo imali nikakav dokaz, papir da ne mogu da uđem u Srbiju. No, postojala je neka nada da se to, ipak, neće desiti“, naveo je on.
Ovim riječima sarajevski glumac Feđa Štukan prisjeća se za Nova.rs nemilog događaja, koji se zbio prije dva mjeseca na aerodromu „Nikola Tesla“ kad je priveden, privremeno mu oduzet pasoš, proveo noć u Surčinu i ujutru deportovan u BiH. U obrazloženju zabrane ulaska Feđi Štukanu u Srbiju stajalo je da je to zbog „negativne procjene bezbjednosnog rizika“.
Nije to, međutim, bio prvi put da je glumac zadržan na granici. I prošle godine, nakon što je u Beogradu prisustvovao protestima „Srbija protiv nasilja“, zadržan je na granici, ali tada nije bilo zvaničnog obrazloženja.
Još tada je, kako Štukan podsjeća u razgovoru za Nova.rs koji je rađen tokom nedavno završenog Sarajevo film festivala, čuo, doduše nezvanično, da mu je zabranjen ulazak u Srbiju:
„Bio sam siguran da postoji zabrana, samo što nisam imao dokaz. I sada sam, na takav način, dobio dokaz da ne mogu da uđem u Srbiju. I na osnovu tog dokaza možemo da pokrenemo neku tužbu ili parnicu… Ali, sve sam to prepustio svom advokatskom timu u Beogradu. Advokati znaju šta nam je dalje činiti, da li i koga treba tužiti. Ali, ono što je najzanimljivije u svemu jeste što zvanična zabrana ulaska nema nikakav rok trajanja… I zato mi se čini da je to na duži vremenski period, možda čak i doživotno. Obično se daje na godinu, dvije ili tri, ali na papiru, koji je meni uručen, ne stoji trajanje zabrane ulaska. Zato je moguće da će to biti zauvijek…“
U obrazloženju se, podsjeća, navodi da je on „sigurnosna prijetnja“ za Srbiju.
„Ako postoji čovjek koji je manja prijetnja od mene, volio bih da ga upoznam. I to, ne samo što se tiče ovog slučaja, nego i inače u životu. Pa kome ja da prijetim…“, kazao je.
Spekulisao je, navodi portal, više puta da su njegovi istupi u javnosti, prisustvo protestu u Beogradu, ili njegova knjiga „Blank“ mogli da budu razlog ovakvog poteza srpskih zvaničnika.
Štukan kaže kako pretpostavlja da je dobio previše medijske pažnje u Srbiji.
„Vjerovatno zato što sam dobio previše medijske pažnje u Srbiji, ljudi su me zavoljeli i počeli da slušaju ono što imam da kažem. Moguće da su se prepali od toga da bih mogao da promijenim nacionalističku paradigmu u Srbiji. I donekle sam to prilično dobro i radio. Ali, nisam siguran da bi to moglo potpuno da poremeti njihove velike planove. U odnosu na čitavu naciju, uslovno mali broj ljudi je dolazio na moje promocije. Nažalost, mali broj ljudi na ovim prostorima čita knjige. Vlast manipuliše tom većinom koja ne uzima knjige u ruke. Oni koji čitaju svakako misle slično kao i ja. Ali, nisam im ja promijenio mišljenje, već su samo tražili potvrdu svog suda i našli je u mojim govorima u javnosti i u knjizi“, kazao je.
Upitan kako mu sa strane izgleda Srbija, naročito poslije posljednjih izbora, a kako u BiH poslije promjene vlasti, kaže da su se u BiH stvari promijenile.
„U BiH su se, za razliku od Srbije, desile očigledne promjene koje ne mogu da negiram. Znate, mi nismo ovdje u Sarajevu 30 godina imali nijedan veliki koncert ozbiljne, ma ni neozbiljne grupe. To, jednostavno, nije bio dio kulture i tradicije ovdje nakon rata. I sad, kako se vlast promijenila, počeli su da dolaze muzičari i sviraju. Pa vidjeli smo Stinga. Postoji želja za kulturom. Ispred Narodnog pozorišta Sarajevo redovno svira Filharmonija, i dođe na hiljade ljudi da ih gleda. Ljudi su željni svega, čitavih 30 godina ovdje je vladala zatucanost. A to je, izgleda, dio kulture – zatucanost, neobrazovanost, stagnacija. Ne napreduje se dalje, već se svi uporno drže postulata koji ovima na vlasti omogućavaju biračko telo koje za njih glasa u velikom broju“, opisao je.
Na Sarajevo film festivalu premijerno su prikazane epizode nekoliko novih serija u kojima igra, a jedna od njih – „Komar“ – u kojoj priča počinje da se plete kad autobus koji saobraća na relaciji Sarajevo – Jajce nestaje u noći na području istoimenog planinskog prevoja, nestrpljivo se očekuje…
„Da, to je prva bosanska sajns-fikšn serija, prva misterija koji je ikada rađena ovdje. Kad sam prvi put dobio dio scenarija na čitanje meni je to djelovalo kao gomila nepovezanih stvari. Koncept reditelja bio je da niko od nas glumaca ne zna šta se dešava u sljedećoj priči i to je na kraju super ispalo. Kreator „Komara“ i jedan od reditelja Timur Makarević uvukao me je u tu priču i zaista kupio, uprkos mojoj skepsi. I mislim da je to nevjerovatan projekat. Dugo nisam vidio nešto tako novo i drugačije. Nema veze što je bosansko, toliko je kvalitetno da se ne vidi da je iz Bosne, a ono što je u ‘Komaru’ uradio direktor fotografije Dušan Joksimović je pravo remek-djelo“, kaže.
Igra i u „Sablji“, koja će se emitovati od 2. novembra.
„Bilo je veoma izazovno, zato što se ni sada ne zna tačno šta se toga dana desilo. I ono što se zna toliko je komplikovano. Ogroman trud sam uložio da saznam što više, pročitam sve moguće i smislim način kako sve to iznijeti. Mi glumci tokom serije, zapravo, ni sami nemamo pojma šta se dešava, a na kraju se sve rasplete, no neću da spojlujem ‘Sablju’… Bilo je zanimljivo da radim baš zato što se toliko toga ne zna. Ali, Vladimir Tagić i Goran Stanković toliko su ušli u ‘materiju’, oni su kao dva draga ‘ludaka’. Kada su mi ponudili ulogu – a trebalo je da igram detektiva kojeg je na kraju Ljuba Bandović tumačio – već su toliko bili u svemu da su jedan drugome nastavljali rečenice i misli. Kao da jednu misao izgovaraju dva čovjeka“, kazao je.
Na pitanje zašto je ovo tlo puno krvi, odgovara – zbog neobrazovanosti.
„Ovdje je glavni problem što su ljudi potpuno zaboravili šta znači obrazovanje. Neko ko potpuno uništi školski sistem, kao što je to slučaj na ovom tlu, ne može da očekuje napredak. A i djeca su sad zbog vještačke inteligencije zaboravila kako se uči. Bojim se da, ne samo da stvaramo djecu koja neće znati ništa, već profesore koji neće imati čemu da nauče one koji dolaze. Sve ide nizbrdo. Da bi bilo šta krenulo u pozitivnom smjeru trebalo bi odmah uvesti fantastične školske sisteme, kakve imaju Finska ili Danska. I da očekujemo prve rezultate za 20 godina. Ali, to se neće desiti, rezultata neće biti za 20 godina… I ne znam više gdje je to dno ovdje. Možda da zatvorimo sve škole, okrenemo se religijama i konačno se pobijemo“, kazao je.
Na pitanje da li misli da će ikada ponovo kročiti u Srbiju, odgovara da vjerovatno treba da se promijeni vlast.
„Dobijam sve vrijeme puno poruka podrške iz Srbije i pokušavam da odgovorim na svaku. Puno ljudi i dalje traži da napravim promocije, ali sumnjam da će se to skoro desiti. Vjerovatno treba da se promijeni vlast. Volio bih da mogu da dođem i zbog prijatelja i porodice i zato što volim Srbiju i Beograd, ali moraću negdje drugdje dok se ovo ne riješi. Žao mi je što je tako ispalo…“, kazao je.
