U julu su demonstranti izašli na ulice Palme, glavnog grada Majorke, noseći transparente sa sloganima kao što su “Ne masovnom turizmu” i “Turizam, ali ne ovako”.
Iako nije prisustvovao, Hajme Fuster (27), mještanin, složio se s porukama. “Ovo bi trebalo da bude poziv na buđenje za naše političare da donesu zakone protiv prenatrpanosti i uvedu propise koji će poboljšati kvalitet života nama koji živimo ovdje”, rekao je ovaj hotelski radnik.
Dodao je da je stambena kriza na ostrvu van kontrole. Poput mnogih svojih prijatelja, on i dalje živi s roditeljima. “Nemoguće je živjeti samostalno od naših plata”, rekao je Fuster, koji je zaposlen samo osam mjeseci u godini.
Kao radnik u ugostiteljstvu, svjestan je koristi koje donosi privlačenje posjetilaca na ostrvo na kojem je odrastao. “Turizam je ekonomski motor Majorke. Ali svake godine imamo rekordan broj ljudi koji dolaze. Potražnja ne prestaje”, ističe.
Rastući broj posjetilaca pojačava pritisak na resurse već napregnute klimatskim promjenama: u nekim djelovima ostrva uvedena su ograničenja upotrebe vode u julu.
Putevi su zakrčeni iznajmljenim automobilima, a javni prevoz nije u stanju da izdrži sve veći broj turista, priča Fuster. Majorka, koja ima nešto manje od milion stanovnika, očekuje da će ove godine ugostiti oko 20 miliona posjetilaca. Ali Fuster, čija porodica ima zlatarsku radnju na ostrvu, ističe da većina običnih stanovnika Majorke ne ubira ekonomske koristi, dodajući da vjeruje da sve veći broj all-inclusive odmarališta znači da turisti sve manje troše u lokalnim radnjama.
Majorka nije jedina koja je svjedočila protestima protiv prekomjernog turizma: hiljade ljudi iz cijele južne Španije izašlo je na ulice Malage 29. jula, dok je Unesco nedavno upozorio da bi se ovaj talas protesta mogao proširiti po Evropi.
Barselona je ovog ljeta dospjela u centar pažnje nakon što su demonstranti prskali turiste vodenim pištoljima. U mjestima koja privlače sve veći broj posjetilaca nakon pandemije, ljudi se pitaju kako uspostaviti ravnotežu između dobrodošlice gostima – i poslova i prihoda koje oni donose – i očuvanja mjesta koje zovu domom.
Alba, koja već dvadeset godina živi u središtu Barselone, primijetila je kako rastući broj posjetilaca koji hrle u grad mijenja njegov karakter.
“U mom naselju nekad su bili stari kovač, mesar, mnoge male radnje koje su poslovale decenijama”, prisjeća se. Ali tokom godina mnoga od ovih mjesta postala su barovi i restorani koji služe turistima.
Barselona je u junu najavila da će do 2028. zabraniti iznajmljivanje stanova turistima nakon što su se lokalni stanovnici pobunili. Alba smatra da širenje kratkoročnog najma u centru grada ometa život stanovnika.
“Pijani turisti blokiraju ulaz u našu zgradu, puše nam u lice dok pokušavamo da izađemo, vrište kao ludaci do dva ujutro. Čak su i unutar naše zgrade pijani Airbnb turisti greškom pokušali da otvore naša vrata noću”, rekla je.
Do 2021. joj je bilo dosta i preselila se u naselje na periferiji grada.
U portugalskoj prijestonici Lisabonu rastući broj turista vrši pritisak na tržište nekretnina. Tereza, 29-godišnja projektna menadžerka, priča kako stalno mora da se probija kroz gomile turista koji se dive “azulehosima” (tradicionalnim portugalskim pločicama). Nakon pandemije, digitalni nomadi su takođe igrali važnu ulogu u remećenju tržišta nekretnina u gradu, dodala je.
Oni koji mogu da rade na daljinu privučeni su pogodnostima, uključujući portugalsku vizu za digitalne nomade, koja nudi jednogodišnji boravak uz dokaz o minimalnim primanjima od 2.800 eura mjesečno. Portugal je od tada uveo mjere protiv kratkoročnog najma i ograničio svoj program “zlatnih viza”, koji je strancima nudio mogućnost dobijanja državljanstva kupovinom nekretnine u vrijednosti od najmanje 500.000 evra.
Tereza, koja kaže da ima sreće što iznajmljuje povoljniji stan koristeći “decenijama star ugovor” svog rođaka, vratila se u svoj rodni grad kao radnica na daljinu, nakon života u Francuskoj, i prepoznaje ironiju.
“Ljudi su još više ljuti na digitalne nomade, mislim – kod turizma, bar možete reći da stvara radna mjesta. Kirije se mogu toliko podići jer se stanovi iznajmljuju ljudima koji nemaju portugalske plate”, objašnjava ona.
Turizam je veoma važan, i ako nestane, bićemo siromašniji. Ali želimo da sačuvamo ostrvo i imamo bolji kvalitet života i bolji pristup stanovanju”, kaže Fuster, hotelski radnik sa Majorke
Tereza je takođe osjećala da, kako grad prihvata digitalne nomade, djelovi Lisabona postaju homogenizovani, dominirani kafićima gdje se okupljaju radnici na daljinu sa svojim laptopovima, ali gdje su cijene takve da njihove proizvode većina Portugalaca ne može priuštiti.
Firenca je toliko zasićena turistima da je Kamila Torna, dizajnerka, rekla da jedva da čuje italijanski na ulicama
“Jedan dan svi govore francuski, onda svi govore španski, zatim svi ruski. To dolazi u talasima”, priča ona, u zavisnosti od toga koji je turoperater u gradu.
Poput Albe, Torna (61) ističe da su mnoge prodavnice u njenom naselju koje su bile namijenjene stanovnicima zatvorene.
“Prije nekoliko nedjelja potrošila sam mnogo vremena tražeći gomilu A4 papira za moj štampač, jer su knjižare za koje sam znala zatvorene. Turizam je nekada imao sezone – sada se dešava tokom cijele godine. Zvuk Firence su koferi na kaldrmi”, priča ona, dodajući da je nekoliko stanova u njenoj zgradi pretvoreno u apartmane za kratkoročne najmove i da turisti ponekad ostavljaju smeće na stepenicama. Prošle godine je kratkoročni najam zabranjen u centru Firence.
“Potrebna je veća ravnoteža između stanovnika i posjetilaca”, smatra ona.
Fuster vidi prednosti dolaska brojnih međunarodnih posjetilaca na Majorku, ali pitanje je u razmjerama, rekao je.
“Turizam je veoma važan, i ako nestane, bićemo siromašniji. Ali želimo da sačuvamo ostrvo i imamo bolji kvalitet života i bolji pristup stanovanju. Diversifikacija ekonomije je očigledno rješenje, ali to je zaista teško u ovom trenutku”, zaključio je on.
