Izbori koji su tokom vikenda održani u Rusiji, kao što se i očekivalo, nijesu donijeli dramu u smislu ishoda budući da se Vladimir Putin pobrinuo da ostane na čelu zemlje do 2030. godine, ali ono što zabrinjava mnoge analitičare jeste šta bi on mogao da učini tokom narednih šest godina na vlasti.
Prema izlaznim anketama Putin je na izborima osvojio oko 88 odsto glasova, što je najubjedljiviji rezultat u postsovjetskoj istoriji. Putin je na ovaj način učvrstio stisak vlasti mada su hiljade njegovih protivnika sprovele simboličan protest pojavivši se na biračkim mjestima u podne u okviru akcije „u podne protiv Putina“ na koju je pozivao pokojni lider opozicije Aleksej Navaljni.
Ukoliko i ovaj mandat izgura do kraja to znači da će vladati Rusijom 30 godina, a sama ta činjenica i temeljno gušenje opozicionih glasova pružaju Putinu ogromnu i praktično neobuzdanu moć.
Takvu njegovu poziciju, prema pisanju agencije Asošiejtid pres, dodatno jača iznenađujuća otpornost ruske ekonomije uprkos opsežnim zapadnim sankcijama nakon invazije na Ukrajinu.
Njegov stisak vasti takođe je ojačan postepenim, ali dosljednim napretkom Moskve na bojnom polju u Ukrajini posljednjih nekoliko meseci, padom podrške za vojnu pomoć Kijevu od strane SAD i drugih saveznika, kao i rastućim skepticizmom u nekim zapadnim zemljama u vezi s progresivnijim društvenim stavovima što podsjeća na Putinovo zagovaranje “tradicionalnih vrijednosti”.
Ukratko, Putin ulazi u novi mandat sa rijetkim ograničenjima, a to bi se brzo moglo manifestovati u vidu značajnih novih poteza.
“Ruski predsjednički izbori nijesu toliko važni koliko ono što će uslijediti. Putin je često odlagao nepopularne poteze za poslije izbora”, istakao je Brajan Rosenfeld, profesor sa Univerziteta Kornel koji proučava postkomunističku politiku.
Vjerovatno najnepopularniji potez koji bi pogao povući kod kuće jeste da naredi drugu vojnu mobilizaciju za rat u Ukrajini. Nakon djelimične mobilizacije koju je naredio Kremlj u septembru 2022. desetine hiljada Rusa su napustile zemlju kako bi izbjegli vojni poziv, a izbili su čak i manji protesti. “Mobilizacija je uzdrmala podršku Rusa ratu. Većina Rusa se protivi novoj mobilizaciji, pokazala su nedavna istraživanja – koja možda čak i ne odražavaju prave razmjere protivljenja. Teško je pronaći ijednu društvenu grupu koja podržava mobilizaciju”, naveo je Rosenfeld.
“Potencijalne posljedice koje bi na domaćoj sceni i na frontu mogla imati još jedna mobilizacija su ono na što treba obratiti pažnju nakon izbora”, istakao je.
Sa druge strane koliko god bi nova mobilizacija bila nepopularna, ona bi mogla da umiri porodice vojnika koji su regrutovani prije 18 mjeseci.
Ruski lideri sada pričaju o “konsolidaciji cijelog ruskog društva oko njenih odbrambenih potreba”, kazao je za AP Brajan Majkl Dženkins, viši savjetnik u RAND korporaciji.
“Precizno značenje ove fraze nije u potpunosti jasno, ali ukazuje da je rusko rukovodstvo svjesno da će Putinov rat potrajati, i stoga resursi moraju biti mobilisani”, istakao je on. “Drugim riječima rusko društvo mora biti organizovano za stalni rat”.
Međutim, Tatjana Stanovaja, viša saradnica u Karnegi Rusija euroazijskom centru, kaže da Putinu nije potrebna mobilizacija djelimično i zbog toga jer su se mnogi Rusi iz siromašnijih regiona prijavili za rat kako bi dobili veću platu od one koju mogu zaraditi kod kuće.
Pored toga, očigledno Putinovo samopouzdanje da se rat okreće u korist Rusije uticaće na njega da nastavi da insistira da je jedini način za okončanje konflikta da Ukrajina sjedne za pregovarački sto, kazala je ona. “Što, zapravo, znači kapitulaciju”.
Istoričar i kolmunista “Gardijana” Timoti Garton Eš ističe da Putin ne samo da vjeruje da Ukrajina pripada Rusiji “čija je sudbina da bude velika, imperijalna sila”, već je i za razliku od zapadnih vlada “njegov režim i politički i ekonomski posvećen nastavku rata”. Eš ističe da 40 odsto budžeta Rusije ide na vojsku, obavještajne službe, širenje dezinformacija i unutrašnju bezbjednost. “To je ratna ekonomija koja se ne može lako vratiti na način funkcionisanja u mirnodopskim uslovima”, piše kulumnista britanskog lista.
Sada ubijeđen da će biti istrajniji od zapada, Putin pokušava da veže budućnost Rusije, uključujući elitu i društvo koje izgleda da pristaje na njegovu doživotnu vladavinu, za sudbinu njegovog dugog rata u Ukrajini.
“Imate posla sa osobom koja je počela ovaj rat. On je već napravio grešku takvih razmjera da to čak ni sebi ne želi da prizna”, kazao je za “Gardijan” jedan bivši ruski zvaničnik. “I taj rat ne smije da izgubi. Za njega to bi bio kraj svijeta”.
Sa druge strane, mada podrška Ukrajini zaostaje u Vašingtonu, francuski predsjednik Emanuel Makron i poljski šef diplomatije Radek Sikorski su nedavno kazali da je slanje vojnika za podršku Kijevu makar hipotetička mogućnost.
Imajući u vidu te izjave, Putin bi mogao poželjeti da testira odlučnost NATO-a, navodi AP.
Aleksandra Vakru, izvršna direktorka Centra Dejvis za ruske i evroazijske studije na Univerzitetu Harvard, smatra da će Rusija u narednih nekoliko godina pokušati da procijeni posvećenost NATO-a Članu 5, zajedničkom garantu za odbranu saveza prema kojem se napad na jednu članicu smatra napadom na sve.
“Ne mislim da Putin smatra da treba da bude fizički i vojno snažniji od svih ostalih država. Sve što mu je potrebno jeste da one budu slabije i podijeljene. Stoga njegovo pitanje glasi, umjesto da razmišljam kako da postanem snažniji, šta ja mogu da učinim da svi ostali postanu slabiji”, kazala je ona.
“Za tako nešto, potrebno je napraviti situaciju u kojoj možete testirati Član 5” i ukoliko je reakcija blaga i nesigurna “onda ste pokazali da je NATO samo tigar od papira”, kazala je Vakru.
Ona je rekla da Rusija može sprovesti takav test bez otvorenih vojnih akcija, dodajući: “Zamislite na primjer kakva bi vrsta sajber napada predstavljala prijetnju za napad?”.
Mada nije članica NATO-a, Moldavija je sve više zabrinuta da ne postane ruska meta. Od invazije na Ukrajinu, susjedna Moldavija se suočila sa krizom koja je podstakla strahove u Kišinjevu da je i ta zemlja na meti Rusije.
Kongres u moldavskom separatističkom regionu Pridnjestrovlje, gdje Rusija ima oko 1500 vojnika u okviru “mirovnih snaga”, pozvao je Moskvu da im pruži diplomatsku “zaštitu” zbog navodno sve većeg pritiska iz Moldavije.
Taj apel potencijalno ostavlja “dosta prostora za eskalaciju”, kazao je Kristijan Kantir, moldavski profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Ouklendu. “Mislim da na kongres i rezoluciju treba gledati kao na upozorenje Moldaviji da bi se Rusija mogla više umiješati u Pridnjestrovlje ukoliko Kišinjev ne napravi ustupke”.
Na domaćem frontu u Rusiji, u novom Putinovom mandatu za očekivati je više represivnih mjera, mada su pristalice opozicije i nezavisni mediji već zastrašeni ili ućutkani.
Izvjesno je da će Putin iskoristiti svoju pobjedu kao dokaz ogromne podrške ruske javnosti
Stanovaja smatra da nije Putin taj koji je pokretač represivnih mjera već da on odobrava takve postupke koje osmišljavaju drugi smatrajući da je to ono što on želi.
“Mnogi igrači pokušavaju da prežive i da se adaptiraju, i takmiče se jedni protiv drugih a često imaju suprotstavljene interese”, kazala je ona za AP. “Istovremeno svi oni pokušavaju da zaštite svoje prioritete i stabilnost režima”.
Rusija je prošle godine zabranila LGBTQ+ “pokret” proglašavajući ga ekstremističkim u okviru onoga što su zvaničnici kazali da je borba za tradicionalne vrijednosti kakve propagira Ruska pravoslavna crkva u otporu prema zapadnom uticaju. Sudovi su takođe zabranili promjenu rodnog identiteta.
Ben Nobl profesor saradnik ruske politike na Koledž univerzitetu u Londonu, kazao je da on vjeruje da bi se LGTQ+ zajednica mogla suočiti sa dodatnom represijom u novom Putinom mandatu.
U očima Kremlja, oni “mogu bi smatrani kao uvoz dekadentnog zapada”, kazao je on.
Za mlade Ruse, koje često nazivaju generacija Putin, na pomolu je još jedna decenija autoritarne vladavine jedinog predsjednika za kojeg znaju.
“Pesimista sam po pitanju dugoročne budućnosti Rusije”, kazao je za “Gardijan” jedan ruski biznismen. “Savjetovao bih mladim obrazovanim ljudima da napuste zemlju i grade budućnost u inostranstvu. Rusija neće ostati bez novca… Biće samo jedna stagnirajuća, militaristička zemlja”.
Skoro da je sasvim izvjesno da će Putin iskoristiti svoju pobjedu kao dokaz ogromne podrške ruske javnosti. Kremlj će pojačati ratnu retoriku, predstavljajući Rusiju kao tvrđavu pod opsadom koja se suočava sa zapadnom agresijom. Represija protiv opozicionih aktivista i kritičara rata će eskalirati, a vlasti će odustati od bilo kakvog napora da prikriju nemilosrdne napore da iskorijene i najmanji znak neslaganja.
Spoljna politike Moskve će vjerovatno postati još agresivnija, dok Moskva bude pokušavala da produbi podjele na zapadu širenjem dezinformacija i propagandom, kao i udvarajući se konzervativnim krugovima na zapadu predstavljajući Rusiju kao branitelja tradicionalnih vrijednosti.
U odnosima Moskve sa Kinom, Indijom i zemljama na Globalnom jugu, izborna pobjeda Putina će pomoći u učvršćivanju postojećih saveza jačajući poruku o njegovoj čvrstoj kontroli ruske politike.
Ipak, Garton Eš u kolumni za “Gardijan” ističe da su proteklih nekoliko nedjelja pokazale da i dalje postoji “druga Rusija” i ističe da su desetine hiljada Rusa svih uzrasta rizikovale kako bi odale poštu pokojnom ruskom opozicionom lideru Alekseju Navaljnom.
“Drugi hrabri aktivisti za bolju Rusiju, poput Vladimira Kara Murze i Olega Orlova su u zatvoru i strahujemo za njihove živote. Izvan Rusije, Julija Navaljnaja nastavlja borbu svog supruga izuzetnom hrabrošću i dostojanstvom, i pritom jasno osuđuje Putinov rat u Ukrajini”, piše Garton Eš.
On ocjenjuje da je nemoguće utvrditi koliko podršku ta “druga Rusija” zaista ima unutar zemlje.
“Jedan iskusni analitičar koji i dalje živi u Rusiji rekao mi je da on misli da oko 20 odsto populacije aktivno podržava Putina, 20 odsto mu se aktivno protivi, a 60 odsto pasivno prihvata stvari takvim kakve jesu – bez entuzijazma, ali takođe bez vjere da promjena može doći odozdo. Ali, to je samo nagađanje”.
Uprkos tome što je Putinova pobjeda bila izvjesna, Kremlj je potrošio milijardu dolara na propagandu uoči izbora. Većina tog budžeta je bila opredijeljena za promovisanje nacionalizma, jedinstva i tradicionalnih vrijednosti.
Postavlja se pitanje zašto bi jedan režim koji je u jeku rata, koji je prema procjenama Rusiju do sada koštao preko 200 milijardi dolara, osjećao potrebu da uloži toliko napora u namještene izbore.
Nataša Lindštad, profesorka na odsjeku za državno upravljanje na Univerzitetu u Eseksu u kolumni za portal “Konverzejšn”, navodi da Putin pokušava da izbjegne svaku vrstu percepcije nelegitimiteta ili velikog protesta nakon smrti Alekseja Navaljnog.
“Istraživanja su pokazala da mada izbori mogu predstavljati određeni rizik za diktature, takođe mogu pomoći u produžavanju autokratije. Bez obzira na sve sumnje u njihovu validnost, često se predstavljaju na način koji pomaže pobjedniku da stekne određeni stepen legitimiteta – kako kod kuće, tako i u međunarodnoj zajednici – i takođe pomaže režimu da prikupi obavještajne podatke o svojoj popularnosti”, ističe Lindštadova.
Sličnog stava je i Vladimir Kara-Murza, kritičar Kremlja, koji je osuđen na 25 godina zatvora u aprilu 2023. i poslat je na izdržavanje kazne u koloniju u Sibiru.
On je prošle nedjelje u kolumni objavljenoj u “Vašington postu” naveo da se “mnogi ljudi pitaju zašto se diktature uopšte zamaraju održavanjem “izbora” kada svako zna da su to namješteni, besmisleni rituali”. “Međutim u 21. vijeku, jedini šire prihvaćeni izvor legitimiteta za svaku vladu dolazi u obliku glasačke kutije – a čak i režimi koji nemaju realni legitimitet osjećaju potrebu da stvore privid legitimiteta”, naveo je Kara Murza.
On je, kao i bivši politički zatvorenik i direktor naftne kompanije Jukos Mihail Hodorkovski pozvao međunarodnu zajednicu da proglasi izbore u Rusiji nezakonitim, a njihovog pobjednika nelegitimnim predsjednikom.
Navodeći odsustvo opozicionih kandidata, medijsku cenzuru, represiju velikih razmjera i Putinove manipulacije ustavom Rusije kako bi zaobišao ograničenje na dva uzastopna predsjednička mandata, Kara Murza kao jedini “logični i politički” odgovor na to od strane svjetskih demokratija vidi uskraćivanje “priznanja Vladimiru Putinu kao legitimnom lideru Rusije nakon 7. maja – na isti način na koji su odbili da priznaju legitimitet Nikolasu Maduru iz Venecuele ili Aleksandru Lukašenku iz Bjelorusije”.
Bijela kuća je sinoć saopštila da „izbori očigledno nijesu ni slobodni i pošteni budući da je Putin poslao u zatvor političke protivnike i spriječio druge da se kandiduju protiv njega“.
Njemačko ministarstvo inostranih poslova je na mreži X takođe objavilo da „pseudo-izbori u Rusiji nijesu ni slobodni ni pošteni i da rezultat neće nikoga iznenaditi“. „Putinova vladavina je autoritarna, on se oslanja na cenzuru, represiju i nasilje. „Izbori“ na okupiranim teritorijama u Ukrajini su ništavni i uzaludni i predstavljaju još jedno kršenje međunarodnog prava“.
