Iranski novinar mikrofon zamijenio puškom kako bi branio Ukrajinu

Iranski novinar mikrofon zamijenio puškom kako bi branio Ukrajinu

Kuroš Sehati radio je za britansku televiziju Iran International kada je Rusija pokrenula punu invaziju na Ukrajinu 2022. godine.

Danas se Sehati bori na frontovima u Ukrajini, istočnoevropskoj zemlji koju naziva „drugim domom“.

Sehati je prvi Iranac koji se pridružio Ukrajinskoj stranoj legiji, vojnoj jedinici oružanih snaga sastavljenoj od stranih dobrovoljaca.

U intervjuu za Radio Farda, Sehati je rekao da brani Ukrajinu od onoga što je nazvao „klubom diktatora i osvajača“.

To se, kako je rekao, odnosilo na ruskog predsjednika Vladimira Putina i njegove ključne saveznike, uključujući iranske vladare, autoritarnog vođu Bjelorusije Aleksandra Lukašenka, kao i Sjevernu Koreju i Kinu.

Odluka 46-godišnjeg novinara da se bori u Ukrajini bila je i duboko lična.

„Imam vezu s Ukrajinom jer mi je žena Ukrajinka, a naša djeca su dijelom Ukrajinci“, rekao je za Radio Farda, dodajući da njegova porodica živi u Londonu.

Sehati je odluku da se bori u Ukrajini objavio 18. marta, napisavši na X-u da je pristupio vojsci kako bi se „borio protiv kriminalca Putina i njegovih podupirača“.

Osim ličnih veza s Ukrajinom, Sehati se protivi Moskvi na temelju istorijskih zamjerki koje Iran ima prema Rusiji.

„Rusija je Iranu nanijela veliku štetu u posljednjih 200 godina“, rekao je Sehati, koji je radio za Persijsku službu Glasa Amerike i ima američko državljanstvo.

Persija i carska Rusija vodile su niz ratova u 19. vijeku, što je kulminiralo time da je Teheran ustupio veliki dio Kavkaza Moskvi.

Rusko carstvo takođe se borilo za kontrolu nad prirodnim resursima Irana i okupiralo iransku teritoriju.

Sredinom 1940-ih, Sovjetski Savez je podržao kratkotrajne etničke kurdske i azerbejdžanske republike na sjeverozapadu Irana. Iako su republike brzo uklonjene, one su doprinijele etničkim tenzijama koje traju i danas.

Od početka rata Rusije u Ukrajini, Iran je dostavio Moskvi dronove koji su korišteni za napade na ukrajinske gradove i infrastrukturu.

Iako Teheran i Moskva to negiraju, postoje značajni dokazi koji sugerišu suprotno. Takođe, postoje rastuće zabrinutosti da bi Iran mogao Rusiji pružiti rakete za upotrebu u Ukrajini.

Sehati je rekao da je jedan od njegovih motiva za pridruživanje bio da dovede u pitanje percepciju o Irancima.

„Pokušavam poslati poruku solidarnosti između Iranaca i Ukrajinaca, kako Ukrajinci ne bi povezivali Irance sa djelovanjem Islamske republike“, rekao je.

Kao aktivista za ljudska prava, koji je nekoliko puta uhapšen, Sehati je 2004. godine pobjegao iz Irana u Tursku.

Dobio je status političke izbjeglice, a kasnije se preselio u Sjedinjene Američke Države.

Sehati je imao deset godina kada je 1988. godine završen rat između Irana i Iraka. Nema prethodnog borbenog iskustva osim dvogodišnje obavezne vojne službe koju je odslužio u Iranu.

Od kada se pridružio Ukrajinskoj stranoj legiji, on i njegova jedinica prolaze kroz profesionalnu obuku.

Priznao je da nikada nije ubio nikoga u borbi, ali da je mentalno spreman.

„To je kao kada neko upadne u vaš dom sa oružjem i pokušava da vas napadne. Šta ćete učiniti?“ rekao je Sehati. „Braniti se, je legitimna samoodbrana, a ne ubistvo.“