Od najvećeg značaja je da se ne dozvoli bilo kakva isporuka oružja Rusiji, kao i da se toj zemlji onemogući upotreba robe sa takozvanom dvostrukom namjenom, istakla je njemačka ministarka spoljnih poslova Analena Berbok na zajedničkoj konferenciji za novinare sa svojim kineskim kolegom.
Ćin Gang je obećao da njegova zemlja neće isporučivati oružje kriznim područjima ili stranama u sukobu. Izvoz robe dvostruke namjene, kako je rekao, nastaviće da se provjerava u skladu sa kineskim propisima.
Roba sa dvostrukom namjenom – na primjer IT-tehnika, softver, hemikalije – može da se koristi u civilne i vojne svrhe.
Kao i kancelar Olaf Šolc tokom njegove posjete Pekingu u novembru, Berbok je zahtijevala od Kine da se što prije angažuje na tome da se rat protiv Ukrajine okonča mirnim putem.
„Taj rat sjutra može da prekine jedan čovjek – predsjednik Rusije Vladimir Putin. A nijedna druga zemlja nema toliko uticaja na Rusiju kao Kina“, rekla je njemačka ministarka.
Berbok je ukazala i da Kina, kao stalna članica Savjeta bezbjednosti UN ima posebnu odgovornost. I upravo zato je postavila pitanje – zašto Kina od „agresorske Rusije“ do sada nije zatražila da „zaustavi rat“.
Ćin Gang je ponovio da Kina „neće dolivati ulje na vatru“ te da se vlada te zemlje zalaže za pomirenje i pokretanje mirovnih pregovora.
Još tokom posjete njemačke ministarke Kini Peking je objavio da će kineski ministar odbrane u nedjelju otputovati u Rusiju, kako prenosi agencija Rojters. Planirano je da posjeta traje do 19. aprila a na dnevnom redu će se naći i sastanak sa predstavnicima ruske vojske, saopšteno je iz kineskog ministarstva.
Pored rata u Ukrajini, Berbok se osvrnula i na konflikt između Kine i Tajvana.
Tajvan sebe smatra nezavisnom državom, ali ga Kina smatra dijelom svoje teritorije.
Njemačka, kao ni mnoge druge zapadne zemlje, nisu priznale Tajvan kao suverenu državu.
Berbok je apelovala na Kinu da taj sukob mora mirno da se riješi „mada imamo puno razumijevanja za osjetljivost tajvanskog pitanja“, i „čvrsto stojimo iza politike jedne Kine“.
Ministarka je istakala ekonomski značaj Tajvana – oko 70 posto svih poluprovodnika, proizvedenih u svijetu, potiče iz te zemlje.
„Destabilizacija“ Tajvanskog moreuza „imala bi dramatične posljedice za svaku zemlju na svijetu“ i „za cjelokupnu svjetsku privredu“. Ukoliko bi sukob eskalirao, to bi u talasima, značajno pogodilo i Kinu i Njemačku kao trgovačke nacije.
Kada je u pitanju privredna saradnja između Njemačke i Kine, Berbok tu vidi veliki potencijal, na primjer u oblasti širenja zelene tehnologije ili u zajedničkoj borbi protiv klimatske krize.
Međuim, ona je takođe istakla kako „njemačka pravna država omogućava fer uslove za kineske kompanije“ – i da to mora biti obostrano i zasnovano na reciprocitetu. „Jednake šanse“ su preduslov za fer robno-trgovinsku razmjenu i konkurenciju.
Berbok je privredu iskoristila kao most da bi prešla na temu ljudskih prava. Ona je upozorila da se treba pridržavati međunarodnih standarda u privredi i u kompanijama.
„Nema fer konkurencije tamo gdje kompanije ostvaruju prednosti po cijenu ljudskih prava”, naglasila je ona.
Budući da je poštovanje ljudskih prava i „u našem ekonomskom interesu“, njemačka vlada je zabrinuta što se u Kini „sve više smanjuje prostor za djelovanje civilnog društva“ i što se „ljudska prava sve više ograničavaju“.
U tom kontekstu, Berbok je ukazala na Izvještaj koji je početkom septembra predstavila tadašnja povjerenica UN za ljudska prava Mišel Bačelet – o položaju muslimanske manjine Ujgura u kineskoj provinciji Siinđang. Bačelet je optužila Kinu za ozbiljna kršenja ljudskih prava, u koja spadaju mučenje, diskriminacija i zlostavljanje.
Kina stalno negira navode o kršenju ljudskih prava i izričito je protiv miješanja u njena unutašnja politička pitanja.
I na konferenciji za štampu sa Berbokovom, Ćin Gang je naglasio:
„Ono što Kini najmanje treba je učitelj sa Zapada“. Svaka zemlja ima svoje specifičnosti i kulturno-istorijsku pozadinu, ne postoje „jedinstveni standardi u svijetu“.
A za provinciju Sinđan, on je rekao da je tamo riječ o borbi protiv radikalizma i separatizma. U međuvremenu je, kako je dodao, situacija tamo „stabilna“ i ljudi tamo vode „srećan život“.
