Uprkos tome što je korupcija u pravosuđu problem na cijelom Balkanu, nijedna druga zemlja nije slijedila primjer Albanije u rigoroznoj provjeri imovine sudija i tužilaca i otkrivanju onih koji ne mogu da objasne porijeklo svog bogatstva, piše Balkanska istraživačka mreža (BIRN).
U Albaniji je nakon sprovedenih provjera posao izgubilo oko 45 odsto svih sudija i tužilaca.
BIRN navodi da su u Srbiji, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji imovinske karte javnih zvaničnika, među kojima su sudije i tužioci, u cjelini javno dostupne, ali se njihova tačnost zvanično ne provjerava, dok se u Srbiji izuzeci prave za sudije i tužioce koji se bave organizovanim kriminalom, terorizmom i korupcijom. Njihove imovinske karte nisu javno dostupne sve dok sudije i tužioci koji postupaju u oblasti organizovanog kriminala ne napuste javnu funkciju, i objavljuju se tek dvije godine nakon prestanka funkcije.
“Zajedničko za ove zemlje je da imovinske karte sudija i tužilaca podliježu daljim provjerama samo ako postoje osnovi sumnje u nepravilnosti, ili na osnovu medijskih izvještaja”, ističe BIRN.
“Međutim, kada su novinari BIRN Srbije tražili od Agencije za sprečavanje korupcije informacije o nekretnini jednog zvaničnika koja nije bila evidentirana u javno dostupnom registru, Agencija je tu nekretninu dodala u registar odmah po prijemu BIRN-ovih pitanja. BIRN je zato uputio još jedan dopis pitajući Agenciju zašto je sporna nekretnina dodata naknadno, posle BIRN-ovog dopisa”.
Kako se navodi, “u odgovoru je potvrđeno da su mijenjali podatke u imovinskoj karti, uz obrazloženje da je funkcioner spornu nekretninu prijavio, ali da Agencija do tog trenutka nije ažurirala njegovu javno dostupnu imovinsku kartu”.
U procesu provjere u Albaniji, nije komisija morala da dokazuje nečasno postupanje sudije ili tužioca, već su sudije i tužioci morali da objasne odakle potiče novac kojim finansiraju svoj način života
Za razliku od Srbije, zaključno sa 31. januarom ove godine, u Albaniji je 359 sudija i javnih tužilaca otpušteno nakon procesa provjere koji je pokrenut 2016. godine kao dio značajne reforme pravosuđa u Albaniji, što čini oko 45 procenata svih sudija i tužilaca.
BIRN ističe da u procesu provjere u Albaniji teret dokazivanja nije bio na komisiji, odnosno nije komisija morala da dokazuje nečasno postupanje sudije ili tužioca, već su sudije i tužioci morali da objasne odakle potiče novac kojim finansiraju svoj način života.
U drugim zemljama u regionu često je jedini kriterijum za procjenu poštenja sudije javna prijava njihove imovine, ali ni to ne funkcioniše uvijek kako treba, navodi BIRN.
U Bosni i Hercegovini, podaci o prijavljenoj imovini mogu biti objavljeni samo uz saglasnost sudije ili tužioca. Od oko 1.400 sudija i javnih tužilaca u BiH, oko 10 odsto je dalo saglasnost za objavljivanje svojih imovinskih karata.
U slučaju sudije Artura Malaja, nakon procesa provjere u albanskom pravosudnom sistemu, nadležna komisija je potvrdila da on može da ostane na funkciji, nakon čega su bili angažovani međunarodni eksperti da bi se izvršila ponovna provjera, ne samo Malajevog imetka, već i optužbi o povezanosti s kriminalom.
“Proces je rezultirao Malajevim otpuštanjem, pošto je sud utvrdio da nije uspio da objasni porijeklo najmanje 45.000 eura prihoda. Međutim, odlučeno je da nema potrebe da se ispituje da li ima raskošnu vilu u primorskom gradu Valona, kao i da li je povezan sa organizovanim kriminalom”, navodi BIRN.
Dodaje se da u zemljama regiona postoje razlike oko prijave imovine, pa se tako u Sjevernoj Makedoniji promjena smatra relevantnom samo ako vrijednost prelazi 20 prosječnih plata, što je otprilike 11.000 eura.
U Crnoj Gori ta suma iznosi 5.000 eura, dok u Srbiji promjena u vlasništvu nekretnine ili prihod mora biti prijavljen samo ako vrijednost promjene premašuje prosječnu platu prije oporezivanja.
