Podsjetili su da su ranije to pravo, uz isplati od oko 12.000 eura, ostvarili radnici koji su bili zaposleni u sektoru rudarske i metalske industrije, a nedavno i oni koji su radili u oblasti drvoprerađivačke i šumarske industrije. Istakli su da je potpuno nepravedno što i oni nijesu tretirani ovim programima, s obzirom da se zna, da su, kako su naveli, i oni radili poslove koji su direktno povezani sa naznačenim sektorima.
– Beranska Ciglana je proces proizvodnje zasnivala na iskorišćavanju nalazišta rudnog bogatstva, odnosno opekarske gline. Radi se o najstarijem privrednom kolektivu u Beranama koje je uništen u tranzicionim procesima, a radnici bez igdje ičega upućeni na biro rada. Dosad smo dobili samo mizerne otpremnine od po 1.900 eura. Mnogi od bivših radnika su otišli na onaj svijet, krajnje obespravljeni i poniženi.
Zato je više nego začuđujuće što i mi nijesmo obuhvaćeni programom isplate otpremnina, kad se zna da smo radili u sektoru rudarstva i to pod vrlo teškim uslovima, bez beneficija i uz male plate. Zato od Vlade tražimo da uvaži naše zahtjeve i svrsta nas u program za finansijsku podršku, čime bi se, bar donekle, nadomjestila nepravda sa kojom smo se sučili nakon uvođenja stečaja i potpunog zatiranja fabrike – istakao je za „Dan“ Vesko Radičević, nekadašnji predsjednik sindikata beranske Ciglane.
Podsjećamo, Ciglanu je 2005. godine privatizovalo preduzeće Katel iz Podgorice. Vlasnik preduzeća Petar Đurišić u martu 2008. godine odlučio je da prekine proizvodnju i hale Ciglane poruši do temelja, pod izgovorom da će na istom mjestu napraviti novu modernu fabriku. Sva obećanja ostala su samo mrtvo slovo na papiru, jer se čitava priča, poslije brojnih protesta radnika, završila uvođenjem stečaja.
U međuvremenu, fabrička imovina se 17 puta našla na prodaji, da bi na poslednjoj licitaciji bila nuđena za jedanaest puta manju cijenu od one koja je utvrđena prilikom prvog nadmetanja. Ciglanu je, prije deset godine, za 145.000 eura, kupio Beranac Nikola Obradović, ali ni do današnjih dana nije urađeno ništa u cilju pokretanja bilo kakve proizvodnje na mjestu nekadašnje fabrike opekarskih proizvoda.
Bez diskriminacije jer su svi bivši radnici u istom košu
Radičević ističe da se svi beranski radnici, koji su radeći u privrednim društvima otišli na biro rada, nalaze u istom košu. Kazao je da zbog toga ne smije biti diskrimunacije po pitanju isplate finansijske podrške.
– Svi bivši radnici u Beranama su pod skoro istim okolnostima ostali bez posla i nakon toga prepušteni egzistencionalnom propadanju. Poslije svega zašto bi neko bio u privilegovanom položaju u odnosu na sve ostale. To bi bilo krajnje nepravedno. Ne smijemo ponovo dozvoliti da se služimo diskriminacijom To nadležni u ovoj državi treba da shvate i da bar u ovom slučaju budemo svi sa istim pravima – kazao je Radičević, podsjećajući da je u beranskoj Ciglani radilo oko 60 radnika.
