Primirje postignuto uz posredovanje Sjedinjenih Američkih Država (SAD) između Indije i Pakistana uglavnom se održava, uprkos tome što su se dvije strane međusobno optuživale za kršenje u satima nakon što je potpisano.
Indija i Pakistan su se složili oko trenutnog prekida neprijateljstava 10. maja, nakon što je najveće rasplamsavanje borbi između nuklearno naoružanih susjeda u posljednjih nekoliko godina izazvalo strahove od rata velikih razmjera.
Američki predsjednik Donald Tramp objavio je 10. maja da su se Indija i Pakistan dogovorili o „potpunom i trenutnom prekidu vatre“, nakon „duge noći razgovora“ uz posredovanje SAD-a, što su potvrdili i zvaničnici te dvije države.
Pakistanski ministar vanjskih poslova Išak Dar potvrdio je odmah Trampovu objavu o prekidu vatre, u sukobu koji je nastao nakon napada u indijskom Kašmiru prije dvije sedmice u kojem je ubijeno 26 hinduističkih turista.
Indijski ministar vanjskih poslova Vikram Misri naveo je takođe da je visoki pakistanski vojni zvaničnik popodne nazvao njegovog indijskog kolegu i da su se dogovorili „da će obje strane zaustaviti svu vatru i vojne akcije na kopnu, u vazduhu i na moru“.
Uprkos razgovorima o prekidu vatre, Indija i Pakistan su se međusobno optuživali za kršenja sporazuma u narednim satima.
Misri je rekao da je Islamabad više puta kršio sporazum, a eksplozije su se čule u Srinagaru u Kašmiru pod indijskom upravom, prema BBC-u.
„Posljednjih nekoliko sati bilo je ponovljenih kršenja dogovora do kojeg smo došli ranije večeras“, rekao je Misri, dodajući da su indijske snage „dobile uputstva da se oštro pozabave kršenjima sporazuma“.
Pakistansko ministarstvo vanjskih poslova optužilo je Indiju za kršenja i reklo da pakistanske snage „rukovode situacijom s odgovornošću i suzdržanošću“.
Međutim, situacija se čini smirila kasnije, 11. maja, a izvještaji ukazuju na to da se prekid vatre uglavnom održava.
U sjevernom gradu Kupvara, u Kašmiru pod indijskom upravom, blizu Linije kontrole – de fakto granice s dijelom sporne regije koji kontroliše Pakistan – stanovnici su izrazili oprezno olakšanje.
„Srećni smo što ovo vidimo“, rekao je lokalni stanovnik Anas Kan za Rojters. „Ovo je dobra stvar. Niko ne želi rat. Nijedno rješenje se ne može pronaći ratom. Samo kroz dijalog.“
Drugi stanovnik, Nazram Ali, opisao je posljedice proteklih nekoliko dana.
„Suočili smo se s mnogo problema zbog prekograničnog granatiranja“, rekli su. „Od djece do starijih osoba, svi su tokom dana ostajali u kućama, a noću su se zbog pucnjave selili u različita sela. Veoma smo srećni što je postignut prekid vatre.“
Međunarodni lideri su takođe pozdravili ovaj napredak.
Američki državni sekretar Marko Rubio rekao je da su se vlade Indije i Pakistana složile „da započnu razgovore o širokom spektru pitanja na neutralnom mjestu“. U objavi na mreži Iks od 10. maja, Rubio je rekao da su on i potpredsjednik Džej Di Vens bili u kontaktu s visokim indijskim i pakistanskim zvaničnicima tokom prethodnih 48 sati.
Generalni sekretar Ujedinjenh nacija (UN) Antonio Gutereš smatra sporazum o prekidu vatre „pozitivnim korakom i nada se da će sporazum doprinijeti trajnom miru i podstaći okruženje koje pogoduje rješavanju širih, dugogodišnjih problema između dvije zemlje“, rekao je portparol Stefan Dižarik u saopštenju.
Prekid vatre uslijedio je nakon sedmica eskalacije nasilja koje je započelo nakon smrtonosnog napada 22. aprila u Kašmiru, kojim upravlja Indija, a u kojem je ubijeno 26 civila, većinom hinduističkih turista. Indija je za napad okrivila militante sa sjedištem u Pakistanu, a vlasti te države negirale su bilo kakvu povezanost.
Incident je izazvao niz napada, uključujući prijavljene napade raketama i dronovima, prekogranično granatiranje i sajber napade.
Indija i Pakistan, koji su stekli nezavisnost od Velike Britanije 1947. godine, vodili su ratove velikih razmjera 1948., 1965. i 1971. godine, te ograničeni sukob 1999. godine. Centralno pitanje ostaje Kašmirska dolina, koju Indija smatra svojim sastavnim dijelom, dok Pakistan to vidi kao „nedovršenu agendu podjele“ potkontinenta.
Kašmir je podijeljen između tri susjeda s nuklearnim oružjem, pri čemu Indija kontrolira oko 45 posto, Pakistan oko 35 posto, a Kina – nakon kratkog rata s Indijom 1962. godine – preostalih 20 posto.
