U jeku burne debate o sudbini Velike plaže i kontroverznom investicionom aranžmanu sa firmom Eagle Hills, ministarka održivog razvoja Ana Novak Adžović našla se u središtu pažnje. I dok jedni u njoj vide odlučnu reformistkinju, drugi je optužuju za netransparentnost, ignorisanje građanskog mišljenja i bespogovorno zastupanje interesa stranih investitora.
Adžović je tokom javne rasprave poručila da projekat nije „ni poklon, ni prevara“, već šansa za razvoj Crne Gore. Tvrdi da se radi o investiciji koja će generisati nove prihode, radna mjesta i internacionalnu vidljivost za Ulcinj i čitavu državu.
“Model Beograda na vodi nije naš model. Mi imamo svoju regulativu, svoje zakone i strateške ciljeve,” kazala je Adžović, odbacujući poređenja sa sumnjivim projektima iz regiona.
Ipak, njena izjava o „novoj đedovini“ izazvala je polemike. Kritičari, poput Vanje Ćalović, tumače je kao manipulativan pokušaj romantizovanja investitorskog urbanizma, koji zapravo donosi betonske horizonte, a ne prosperitet lokalnim zajednicama.
Na pitanja o tome da li je investitor Muhamed Alabar izabran mimo regularne procedure, Adžović odgovara da je sve urađeno u skladu sa zakonom i u interesu države. No, nezavisne institucije i predstavnici EU već su izrazili sumnje u regularnost procesa.
Kritike nije izbjegla ni zbog ignorisanja mišljenja Opštine Ulcinj, koja se izričito protivi projektu. Uprkos tome, Vlada je nastavila da vodi proces bez njihove saglasnosti, što mnogi tumače kao političko nasilje nad lokalnom samoupravom.
Dok Adžović nastavlja da brani sporazum kao ključnu stratešku odluku za budućnost Crne Gore, građanski sektor, lokalne vlasti i pojedini poslanici tvrde da upravo takve „strateške“ odluke čine budućnost nesigurnom i zavisnom od interesa malobrojnih.
