Gljivične infekcije zaista mogu da ubiju i postaju sve opasnije

Gljivične infekcije zaista mogu da ubiju i postaju sve opasnije

Milioni se okupljaju svake nedjelje da gledaju dugo očekivanu TV adaptaciju filma „Poslednji od nas“. Emisija prikazuje postapokaliptični svet u kome je društvo propalo zbog izbijanja opasne gljivične infekcije koja kontroliše mozak i koja ljude pretvara u neprijateljske, kanibalističke „zombije“.

Gljivica koja izaziva pandemiju zasniva se na stvarnoj Cordiceps zombi gljivici koja inficira insekte. Insekti zaraženi kordicepsom imaju malo kontrole nad svojim delovanjem dok gljiva preuzima njihov nervni sistem, pre nego što na kraju izraste iz njihovog tela.

Na našu sreću, pandemija gljivica koja se brzo širi je malo verovatna – ali to ne znači da gljive još uvek nisu zabrinute.

Carstvo gljivica je ogromno – sa oko tri miliona različitih vrsta širom sveta.

Većina gljiva voli hladnije temperature oko 10 ℃, što znači da obično ne mogu da rastu na unutrašnjoj temperaturi ljudskog tela od 37 ℃. Ovo je jedan od razloga zašto većina gljivičnih infekcija kod ljudi ima tendenciju da ostane na koži gde je hladnija (mislite na sportiste na stopalu i lišajevi). To je takođe razlog zašto je samo mali broj gljivica u stanju da izazove infekcije kod ljudi u odnosu na veličinu gljivičnog carstva.

Ali nekoliko vrsta gljiva raste na toplijim temperaturama – a to su one koje izazivaju infekcije opasne po život. Neke gljivice, kao što je kvasac Candida, mogu čak da žive u našim crevima kao deo mikrobioma i mogu da pobegnu u krv i organe kada se razbolimo od ozbiljnih stanja (kao što je rak).

I baš kao što jedan od likova u „Poslednjem od nas“ sugeriše, klimatske promene mogu predstavljati nove probleme. Zagrevanje globalnih temperatura znači da se gljive moraju prilagoditi. Ovo može povećati broj vrsta koje mogu izazvati ozbiljne infekcije kod ljudi. Postoje neki dokazi koji sugerišu da se ovo možda već dešava.

Na primer, gljivica Candida auris je izuzetno zabrinjavajuća, jer je otporna na skoro sve lekove protiv gljivica. Može se brzo širiti po bolnicama i staračkim domovima, izazivajući ozbiljne infekcije kod ljudi sa slabim imunološkim sistemom.

Ove infekcije su pomalo poput sepse, gde gljivice dospevaju u krv i organe, sprečavajući ih da pravilno funkcionišu. Ali ono po čemu se Candida auris zaista ističe je njena sposobnost da raste na višim temperaturama – u stanju da izdrži do 42 ℃.

Pojava Candida auris na tri kontinenta skoro istovremeno je navela istraživače koji teoretiziraju da je globalna klima koja se zagrijava mogla doprinijeti njenom porastu. Ostaje da se vidi da li dalje povećanje globalne temperature dovodi do opasnijih gljivičnih super-bagova.

Ali čak i ako je gljiva u stanju da se prilagodi i raste na toplijim temperaturama, i dalje je malo verovatno da će se širiti kroz populaciju na isti način na koji bi virus mogao.

Većina gljivičnih infekcija nije kao druge zarazne bolesti, jer neko ko je zaražen jednom obično ne može da je da nekom drugom. To je zato što većina gljivičnih infekcija ima tendenciju da zarazi samo ljude sa specifičnim faktorima rizika — kao što su ljudi sa slabim imunološkim sistemom.

Gljivične infekcije takođe se ne šire među ljudima zbog načina na koji infekcije počinju. Mnoge ozbiljne gljivične infekcije počinju u plućima, nakon udisanja spora gljivica u vazduhu. Iako svaki od nas dnevno udiše stotine spora gljivica, skoro nikada se ne razbolimo jer je naš imuni sistem veoma efikasan u uništavanju spora.

Ako imuni sistem otkaže i spore klijaju u plućima, mogu formirati različite vrste gljivičnih ćelija koje izazivaju infekciju. Ali postoji malo dokaza koji ukazuju na to da će gljive takođe proizvoditi spore u vazduhu jednom u našim plućima – što znači da, iako možemo da udišemo spore gljivica, ne možemo da ih izdahnemo.

Ozbiljne gljivične infekcije mogu se proširiti iz pluća u druge organe – uključujući mozak. Gljivične infekcije mozga su među najsmrtonosnijim gljivičnim infekcijama. Većina njih je uzrokovana gljivicom zvanom Criptococcus neoformans, koja uzrokuje kriptokokni meningitis.

Svake godine od ove bolesti umre oko 100.000 ljudi. Nijedna druga gljivična infekcija ne uzrokuje više smrtnih slučajeva kod ljudi.

Kriptokokni meningitis se dešava kada osoba sa oslabljenim imunološkim sistemom – obično uzrokovanom sidom – udahne spore gljivica. Gljivica beži iz pluća i ulazi u mozak – mada nije dobro shvaćeno kako se to dešava. Jednom u mozgu, zaraženi pacijenti doživljavaju simptome kao što su jaka glavobolja, groznica, problemi sa vidom i napadi.

Iako se infekcija može lečiti lekovima protiv gljivica, oni su skupi — što znači da oni kojima su potrebni ne mogu da ih priušte. Criptococcus gljiva takođe može postati otporna na ove anti-gljivične lekove.

Ali iako svakako postoje gljivične infekcije koje se mogu proširiti na mozak, verovatno ne moramo da brinemo o tome da će se zombi Cordiceps gljivice prilagoditi da nas zaraze kao što je to u filmu „Poslednji od nas“ – pa, barem ne u skorije vreme.

Kordiceps nije prilagođen da raste na našoj unutrašnjoj temperaturi tela, niti je u stanju da se bori sa našim imunološkim sistemom (koji je daleko napredniji od onog kod insekata) da istovremeno zarazi i naš mozak i nervni sistem. Bilo bi potrebno mnogo hiljada godina evolucije da to prevaziđe.

Iako je malo verovatno da će gljivične infekcije izazvati svetsku pandemiju ili zombi apokalipsu, još uvek postoji razlog za zabrinutost. Broj obolelih od ozbiljne gljivične infekcije u stalnom je porastu tokom poslednjih pola veka. Ovo je zabrinjavajuće jer smo mnogo manje sposobni da lečimo gljivične infekcije u poređenju sa drugim vrstama infekcija jer imamo manje antimikotika.

Razvoj ovih lekova je takođe težak, jer gljive imaju sličnu biohemiju kao i naša tela. Porast gljivica otpornih na lekove takođe nas stavlja u opasnost. Jasno je da treba posvetiti više pažnje potencijalnim opasnostima od gljivica pre nego što bude prekasno.