Zakazivanje vanredne sjednice Skupštine Crne Gore usred avgusta, naprečac, ima za cilj usvajanje dva važna zakona po budućnost države iz partikularnog, a ne javnog interesa, zbog političkih kalkulacija u susret lokalnim izborima, ocijenio je profesor Branko Radulović
Dokaz tome je, kako kaže, Predlog zakona o razvojnoj banci, koji ne propisuje buduću finansijsku instituciju od najvećeg javnog interesa, već instrument Vlade, odnosno premijera Milojka Spajića, „da na krajnje netransparentan način plasira finansijska sredstva prema personalnim interesima“.
„Ističem sa žaljenjem da Spajićeva izjava na sjednici posvećenoj Premijerskom satu da je još kao japanski student više od deceniju slušao bezuspješne najave o osnivanja Razvojne banke i da je on taj ko će to napokon realizovati, još je jedna u nizu njegovih neistina. Opstrukcija na osnivanje Razvojne banke pripada i njemu lično i DPS-u“, naveo je Radulović u saopštenju.
Podsjeća da je u više saziva Skupštine, više od deset godina, sa kolegama, ili lično, procesuirao Predlog zakona o crnogorskoj razvojnoj banci. Predložio ga je i tokom 42. Vlade i to 25. decembra 2020. godine, da bi Vlada na sjednici u januaru 2021. godine usvojila Predlog negativnog mišljenja Ministarstva finansija i socijalnog staranja, na čijem čelu je tada bio upravo Milojko Spajić, sadašnji veliki zagovornik Razvojne banke.
Formalno su Predlog zakona o razvojnoj banci Crne Gore procesuirali poslanici Pokreta Evropa sad (PES), da bi se, kaže Radulović, izbjegla javna rasprava oko veoma važne institucije.
„Uostalom, oni su već pokazali da nemaju reformskih kapaciteta, kompetencije niti autonomnosti da to sami učine. Sigurno da autorstvo svakog segmenta Predloga nije ni Spajićevo niti njegovog vjernog ministra (Novice) Vukovića. Na jedan hibridan, neusaglašen i heterogen tekst Spajićevo autorstvo je samo u dijelu da ta nova i veoma važna državna finansijska institucija bude njegova nova ’mašina za pare“, kazao je Radulović.
Smatra de je od mnogo spornih odredbi i rješenja Predloga, najspornija su poglavlja IX – Organi Razvojne banke i X – Finansiranje i javnost rada Razvojne banke.
Predloženo je da organi banke budu Skupština, Nadzorni odbor i Upravni odbor. Skupštinu banke bi činila Vlada Crne Gore, iako to nije jasno propisano Predlogom zakona, navodi Radulović.
„No, imajući u vidu bliskost ove parlamentarne većine sa Miodragom Dodikom, analogno njegovom rješenju u Investicionoj-razvojnoj banci Republike Srpske, za očekivati je da to budu članovi Vlade Crne Gore. Na taj način Vlada bi vršila punu kontrolu nad odlučivanjem i izborom drugih organa banke. Praksa u naprednim državama je da Skupština banke uopšte ne postoji. Prema Predlogu Nadzorni odbor bira Skupština banke. Praksa je da nadzorni odbor, zbog transparentnosti i kompetentnosti, čine nadležni ministri, poslanici, među kojima i opozicioni, te rukovodioci poslovnih i naučnih institucija. Dalje, prema Predlogu, tako kontrolisan Nadzorni odbor izabran od kontrolisane Skupštine banke, vršio bi izbor i kontrolisao Upravni odbor“, kazao je.
Prema njegovim riječima, u Predlogu rješenja za poglavlja VIII – Računovodstvo i revizija finansijskog izvještaja, X – Finansiranje i javnost rada Razvojne banke i XI – Izvještavanje i kontrola poslovanja Razvojne banke „su duboko antievropska, monopolistička i krajnje netransparentna“. Reviziju finansijskog rada prema Predlogu vrši izabrano Društvo za reviziju, koje se bira od strane ovako kontrolisanih organa banke čije se mišljenje dostavlja Centralnoj banci.
„U poglavlju X navodno je data odredba da je rad Razvojne banke javan, međutim ta javnost se ogleda samo u dostavljanju Vladi, samo radi upoznavanja, Izvještaja o radu i Godišnjeg finansijskog iskaza, sa mišljenjem revizora. Navodno, uslovi za korišćenje sredstava Razvojne banke se objavljuju na internet stranici banke. Međutim, sve to se negira u sljedećem stavu, već poznata praksa – da se poslovnom tajnom smatraju informacije, podaci i dokumentacija koja se odnose na poslovanje Razvojne banke“, istakao je Radulović.
U poglavlju XI, kako je dodao, predloženo je da je Razvojna banka dužna da Centralnoj banci Crne Gore dostavlja određene izvještaje, a da kontrolu poslovanja Razvojne banke vrši Centralna banka u određenim segmentima i da o tome dostavlja izvještaj Razvojnoj banci uz preporuku mjera, koje su, kao i do sada prema komercijalnim bankama, „bile samo upozoravajuće ili ciljane“.
„U naprednim državama finansijski izvještaj i reviziju poslovanja, po vrlo rigidnim pravilima, vrše unutrašnji i spoljni revizor, centralna banka, agencija ovlašćena za reviziju i ministarstvo finansija i sve se to dostavlja vladi i državnom parlamentu, ili samo državnom parlamentu“.
Veliki broj odredbi Predloga su, kaže Radulović, takođe vrlo problematični, bilo da su u pitanju rješenja ili prenormiranost.
„Očito da je autoru ovog Predloga ovo prvi pravni akt koji je sačinio ili je imao namjeru da ovim tekstom zamagli suštinu. Šta u ostalom da očekujemo od dvojca Spajić-Vuković kada su nas onako zadužili ne uvažavajući ni tajming ni iznos ni model, na šta su još tada ukazivali iz vodećih finansijskih institucija, a i moja malenkost. Valjda će doći vrijeme da za to snose krivičnu odgovornost“.
Radulović smatra da bi najkorisnije bilo da jedan koherentan, sistemski integrisan predlog zakona o razvojnoj banci sačini neki stručnjak iz Hrvatske ili Slovenije i „poduči ove nekompetentne stručnjake kako se emituju narodne obveznice i trezorski zapisi i štede na kamatama stotine miliona eura“.
„Ovaj Predlog možemo slobodno nazvati ’Banka Milojka Spajića’ ili ’kriptomat Milojka Spajića’ ili ’Crnogorska banka Trebinjske grupe“, kazao je Radulović.
Kako je naveo, kada je u pitanju Zakon o korišćenju energije iz obnovljivih izvora, koji u skraćenom obliku treba da se usvoji, sa velikim zakašnjenjem, posljednji na Balkanu, on je morao da bude u saglasju sa novim i kvalitetnim nacionalnim i strateškim dokumentima, da prođe punu, a ne ad hoc javnu raspravu, i da se postigne optimalan stručni i politički konsenzus, kako bi se zaustavila postojeća pohara energetskih potencijala i kako bi se izvršila efikasna zelena tranzicija, postigla punu diversifikacija i država pripremila za buduća, sve izazovnija vremena.
„Ništa od toga. Uzalud smo upozoravani u izvještajima Evropske komisije u više navrata. Nemamo ni kvalitetnog Prostornog plana Crne Gore, a nećemo ga, svi su izgledi, ubrzo ni imati. Strategija razvoja energetike je predtranziciona i zastarjela. Ništa ni od Nacionalnog klimatskog i energetskog plana“, upozorava Radulović.
U međuvremenu, kako kaže, „preobučeni“ DPS tajkuni i razni „ujaci i kumovi“ su prigrabili pod najpovoljnijim uslovima većinu solarnih i vjetro potencijala po Crnoj Gori.
„Velika šteta po državu već je učinjena, i to 3 milijarde eura, a više od milijardu je šteta za lokalnu samoupravu. Ministre (Saša) Mujoviću, nije potrebno predaleko da putujete, pođite do susjedne Albanije i vidite šta su oni uradili sa dva velika solarna polja i novim vjetro parkom, možete i do Srbije da vidite kako se na aukciji bira partner koji treba da ponudi najbolji projekat, kreditno finansiranje, izgradnju i probni rad reverzibilnih hidrocentrala i drugih obnovljivih izvora, a da to kasnije ostane u vlasništvu države. Možete i do Slovenije, da vidite kako je lokalna samouprava samosvjesna i koliko dobija od izgradnje obnovljivih izvora energije. Vidite u regionu, kako se uvode nove tehnologije, zeleni vodonik i kako se skladišti električna energija. Ili koliko je već izgrađenih gradskih elektrana na biomasu“, poručuje Radulović.
Podsjeća da u Crnoj Gori ništa nema ni od rješenja o kaskadnim hidrocentralama na vodotoku Pive i eventualno Morače, a Dodik se „sprda“ sa Crnom Gorom oko njenih voda u Bilećkom jezeru i daje neke mrvice.
„Gdje vam je ponos? Doći će doba, već za par decenija, da nećemo imati vode za proizvodnju hidroenergije, a kasnije ni za biološke potrebe. Ulaganje u ekološku rekonstrukciju Termoelektrane Pljevlja, samo su bačene pare, zbog visokih prekograničnih kvota za CO2 i cijene proizvodnje koja će biti nekoliko puta veća od cijene energije dobijene iz solarnih polja i vjetrogeneratora i reverzibilnih hidroelektrana. A zatim slijedi gašenje Rudnika uglja. Uzalud sam tražio ekološku ekspertizu i procesuirao krivične prijave protiv odgovornih u DPS-u. ’Oslobodioci’ su po mnogo čemu ispali i gori od prethodnika“.
Radulović kaže da skraćena verzija Predloga zakona o korišćenju energije iz obnovljivih izvora energije u ovim uslovima, sa mnogo nedefinisanih normi, mogućnošću podsticaja i statusa privilegovanim proizvođačima, bez obzira na pomoć EBRD, koja očito nije uvažila kontekst i karakter ove većine, biće samo instrument za korupciju i kontrolisane skupe investicije.
„Slijedi nam kontinuirano i izraženo povećanje cijena električne energije a time i svih troškova života. Efekat ’spržene zemlje’ – nema realne ekonomije, ogromni manjak hrane, građani imaju deficit električne energije a tajkuni suficit pa je izvoze, ili nas ucjenjuju“.
Ukazuje da su Razvojna banka i Institut za razvoj krovne institucije svake napredne države i funkcionišu u sprezi kako bi se ostvario dugoročan održivi razvoj i prevazišle sve krize.
„I za Institut za razvoj sam se zalagao više od deceniju, ali i za to su bili gluvi. Napokon 43. Vlada je prihvatila moju inicijativu i u budžetu za 2023. godinu opredijelila sredstva za osnivanje te institucije u visini od 3 miliona eura, čak se i lokacija predvidjela, da to bude dio zgrade Naučno-tehnološkog parka, ali nažalost ništa od toga. Spajić je sam osnovao svoj ’paf-paf institut’ i sa svojim kompanjonima uništava perspektivu preostalih resursa“.
Radulović se obratio i predsjedniku Skupštine, Andriji Mandiću, „nekadašnjem studentu i saborcu“, i pitao ga šta ovo čini.
„Pogazio je sve ono što smo kao DF zagovarali i za šta smo se borili da bi skinuli jedan korumpirani i kriminogeni režim. Danas on svakodnevno gazi po našem superiornom programu i našim rješenjima iza kojih je i sam stajao. Neka pročita opet naš program, naše predloge zakona, rezolucije, među njima i Zakon o razvojnoj banci, brojne predloge za revitalizaciju energetskog sektora. Sve je izgleda bilo laž i prevara. Ili su ljudske slabosti i porivi najvažniji. No sve će ovo da prođe, ostaće samo tragovi naših činjenja prema svojoj državi“.
Radulović poručuje Mandiću da je posljednji momenat „da iz ovog neprirodnog, antidržavnog ’zagrljaja’ izađe i učini jedino ispravno, a to je da se usvoji reformisano izborno zakonodavstvo sa otvorenim listama i iniciraju prevremeni opšti izbori“.
„U suprotnom, ne gine bankrot Crnoj Gori jer jedemo, i svoju, i budućnost svog potomstva. Bez održivog razvoja, konkurentne proizvodnje i nove vrijednosti nema ništa osim ’magle rabote’. Na kraju, sredinom ovog vijeka dovešće se u pitanje i naš biološki opstanak. Vjerujem ipak u njegov razum i da mu to nije cilj“, zaključio je Radulović.
