Đaci od pet godina zajedno sa svojom starijom braćom i sestrama svakog dana pješače u jugoistočnom Zimbabveu do škole kroz guste šume, na ivicama zaštićenog a siromašenog područja gdje žive, u kojima vrebaju opasne divlje životinja.
Tako i 14-godišnja Ester Bote koja se budi u zoru, čisti kuću, loži vatru, kuva, kupa se i oblači sivo-bijelu školsku uniformu, a onda je vrijeme za ono što ona smatra najopasnijim: pet kilometara pješačenja do škole stazama u žbunju i šumi gdje bi mogle da vrebaju opasne životinje.
Ona kaže da na to nikako ne može da se navikne.
„Ponekad vidimo otiske životinjskih stopala, naročito slonova i znamo da su blizu“, rekla je ona za Asošiejted pres u svojoj kući, gdje živi s bakom i djedom.
U vlažnom, gusto šumovitom području u polusušnom okrugu Zimbabvea, suša je dovela do nestašice hrane i vode, te se ljudi nadmeću sa životinjama da prežive. Životinje se opasno približavaju selima, te djeca moraju da nauče kako da žive s tim, a da se ne izlažu prevelikom riziku.
Nedavno u julu, kada su Ester i njeni drugovi uočili otiske slonova na putu iz škole i to prijavili čuvaru prirode, ispostavilo se da su životinje upale na poljoprivredno polje i stazu kojom đaci idu u školu. Nekoliko dana ranije, jedno dijete je teško povrijeđeno u napadu krokodila.
Iako nije zabilježen nijedan smrtni slučaj, Ester i njeni su veoma oprezni.
„Obično idemo u grupama da bismo se osjećali sigurnije“, rekla je ona.
Od prošle godine, privatna organizacija „Save Valley Conservancy“ i državna Agencija za parkove prirode sprovode program za djecu školskog uzrasta o tome kako da prepoznaju znake opasnosti i kako da žive uz divlje životinje.
Desetine učenika kao što je Ester sada mogu da prepoznaju razne otiske nogu divljih životinja, njihove zvuke, da osjete smjer vjetra pomoću kojeg bi životinje mogle da ih nađu njuhom, i kako i kada da se sklone.
„Najviše su pogođena djeca. Jer: ‘Hajde klinac ide u školu, hajde klinac po vodu, hajde klinac po drva za ogrjev! „, rekao je Dingani Masuku, menadžer za vezu sa zajednicom za „Save Valley Conservancy“. „Zato ciljamo na škole da nauče kako se životinje ponašaju, šta da rade sa životinjama“, dodao je on.
Rekao je da pokušavaju da nauče djecu da „životinju ne vide kao protivnika, već kao korisne za zajednicu, da ih treba poštovati“.
Nedavno je više od dvadesetoro djece napolju kod škole Čijambiro slušalo jednu maturatnkinju koja je u novom korpusu mladih rendžera iz zajednice i uči ih ponašanju prema životinjama i kako da se zaštite.
„Ne prilazi životinji. Ako je lav, traži hranu. Zato je kod sela. Traži lak plijen, a vi biste mogli da mu budete lak plijen“, rekla je ona. Neka djeca su rekla da pješače i do 15 kilometara do škole i da kreću prije zore kada bi životinje poput hijena i dalje bile u noćnom lovu.
Alfons Čimangaisu, predsjednik Odbora za školski razvoj u srednjoj školi Čiambiro, rekao je da se roditelji nadaju da će ta inicijativa učiniti djecu bezbjednijom.
„Neki roditelji su spriječili svoju decu da idu u školu jer ne znaju šta bi se usput moglo dogoditi“, rekao je on.
Školske vlasti u ugroženim seoskim oblastima su prinuđene da odlažu početak nastave i rano je završe da bi omogućile djeci da idu do škole i kući za dana, kada je malo vjerovatno divlje životinje lutaju po okolini, rekao je Obert Masaraure, predsjednik udruženja učitelja Zimbabvea.
Tinaše Faravo, portparol Uprave za nacionalne parkove i divlje životinje Zimbabvea je rekao da će se stanje vjerovatno pogoršati zbog povećane učestalosti suša, napominjući da je agencija za parkove primila između 3.000 i 4.000 poziva u pomoć zajednica koje imaju problema s divljim životinjama u posljednje tri godine. Takvih poziva je 2018. bilo 900.
