Žene u prosjeku imaju bolji učinak od muškaraca na testu „teorije uma“ u 57 zemalja

Žene u prosjeku imaju bolji učinak od muškaraca na testu „teorije uma“ u 57 zemalja

Žene su, u prosjeku, bolje od muškaraca u tome da se stave u kožu drugih i da zamišljaju šta druga osoba misli ili oseća, sugeriše nova studija na preko 300.000 ljudi u 57 zemalja.

Istraživači su otkrili da žene u prosjeku postižu veći rezultat od muškaraca na široko korišćenom testu „Čitanje uma u ​​očima“, koji meri „teoriju uma“ (poznatu i kao „kognitivna empatija“). Ovaj nalaz je primećen u svim uzrastima i u većini zemalja.

Studija, objavljena u Proceedings of the National Academi of Sciences, najveća je studija teorije uma do sada.

Osnovni deo ljudske društvene interakcije i komunikacije uključuje stavljanje sebe u kožu drugih ljudi, da zamislimo misli i osećanja druge osobe. Ovo je poznato kao „teorija uma“ ili „kognitivna empatija“.

Decenijama su istraživači proučavali razvoj teorije uma, od detinjstva do starosti. Jedan od najčešće korišćenih testova za proučavanje teorije uma je test „Čitanje uma u ​​očima“ (ili test očiju, skraćeno), koji od učesnika traži da odaberu koja reč najbolje opisuje šta je osoba na fotografiji. razmišljanja ili osećanja, samo gledanjem fotografija očne regije lica.

Test očiju je prvi put razvijen 1997. godine od strane profesora Sir Simona Baron-Cohena i njegovog istraživačkog tima na Kembridžu, a revidiran je 2001. i postao je dobro utvrđena procena teorije uma. Naveden je kao jedan od dva preporučena testa za merenje individualnih razlika u „Razumevanje mentalnih stanja“ od strane Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje u SAD.

Tokom decenija, mnoge nezavisne istraživačke studije su otkrile da žene u proseku imaju veći rezultat od muškaraca na teorijskim testovima uma. Međutim, većina ovih studija bila je ograničena na relativno male uzorke, bez velike raznolikosti u pogledu geografije, kulture i/ili starosti.

Da bi rešio ove nedostatke, tim multidisciplinarnih istraživača na čelu sa Univerzitetom Kembridž i sa saradnicima sa univerziteta Bar-Ilan, Harvard, Vašington i Haifa, kao i IMT Lucca, spojio je velike uzorke sa različitih onlajn platformi kako bi analizirao podatke od 305.726 učesnika. u 57 zemalja.

Rezultati su pokazali da su u 57 zemalja žene u proseku postigle značajno veće rezultate od muškaraca (u 36 zemalja), ili slično kao kod muškaraca (u 21 zemlji), na testu očiju. Važno je da nije bilo zemlje u kojoj su muškarci u proseku postigli značajno veći rezultat od žena na testu očiju. Prosečna polna razlika primećena je tokom životnog veka, od 16 do 70 godina. Tim je takođe potvrdio ovu prosečnu polnu razliku u tri nezavisna skupa podataka i na neengleskim verzijama testa očiju, koji obuhvataju osam jezika.

Dr Dejvid M. Grinberg, vodeći naučnik u studiji, Zuckerman stipendista u Bar-Ilanu i počasni istraživač saradnik na Kembridžu, rekao je: „Naši rezultati pružaju neke od prvih dokaza da je dobro poznati fenomen – da su žene na u proseku empatičniji od muškaraca—prisutan je u širokom spektru zemalja širom sveta. Samo korišćenjem veoma velikih skupova podataka to možemo reći sa poverenjem.“

Iako ova studija ne može da otkrije uzrok ove prosečne polne razlike, autori diskutuju na osnovu prethodnih istraživanja da to može biti rezultat i bioloških i društvenih faktora.

Profesor Sir Simon Baron-Cohen, direktor Centra za istraživanje autizma na Univerzitetu Kembridž, i stariji autor studije, rekao je: „Studije o prosečnim polnim razlikama ne govore ništa o umu ili sklonostima pojedinca, pošto pojedinac može biti tipičan ili netipično za njihov pol. Test očiju otkriva da se mnogi pojedinci muče da čitaju izraze lica, iz raznih razloga. Podrška bi trebalo da bude dostupna onima koji je traže.“

Istraživači su takođe pokazali da su, pored seksa, „D-rezultati“ (razlika između nagona osobe za sistematizacijom i njenog nagona za empatijom) značajan negativan prediktor rezultata na Očnom testu. Ovo se dodaje ranijoj studiji koju je vodio Grinberg 2018. od preko 650.000 učesnika, takođe objavljenoj u PNAS-u, koja je otkrila da D-rezultati predstavljaju 19 puta više varijanse u autističnim osobinama nego seks ili bilo koja druga demografska varijabla. Stoga se čini da D-rezultati igraju važniju ulogu od seksa u aspektima ljudske spoznaje.