Trećina građana je medicinskom osoblju dala mito za zdravstvene usluge koje su besplatne, a oko 60 odsto njih kažu da su dali mito u Kliničkom centru Crne Gore (KCCG). To su rezultati upitnika Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) , sprovedenog tokom aprila.
Međutim, u posljednjih deset godina, nije donesena nijedna presuda za davanje ili primanje mita, u kojoj je okrivljen član medicinskog osoblja.
Prema podacima dobijenim slobodnim pristupom informacijama, nijedna presuda se ne odnosi na korupciju u zdravstvenom sistemu Crne Gore.
Podmićivanje u pružanju zdravstvenih usluga je samo jedan vid korupcije u zdravstvenom sistemu, ali svakako najvidljiviji građanima. Međutim, institucijama i pravosuđu izgleda da je ova pojava praktično nevidljiva.
Nedostatak presuda za primanje i davanje mita u zdravstvenom sistemu Crne Gore je zabrinjavajući, a posebno ukoliko je izostanak takvih presuda sistematski, onda ukazuje na prećutno odobravanje takve prakse, ističu za CIN-CG iz Centra za monitoring i istraživanje (CEMI).
Prema istraživanju CIN-CG, nema ni krivičnih postupaka koji se vode za primanje i davanje mita, a da su osumnjičeni ili okrivljeni doktori ili članovi medicinskog osoblja.
Iz Višeg državnog tužilaštva (VDT) u Podgorici su za CIN-CG rekli da je bio formiran jedan predmet protiv doktora zbog krivičnog djela primanje mita, koji je ustupljen Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) u tom gradu, u oktobru prošle godine. U ODT-u kažu da je ta krivična prijava odbačena.
U Višem državnom tužilaštvu u Bijelom Polju su rekli da nijesu imali takvih predmeta u radu.
Krivičnim zakonikom (KZ) je za onog koji primi mito predviđena kazna zatvora od 2 do 15 godina, a za onog koji daje mito od jedne do osam godina, s tim da se od kazne može osloboditi onaj ko prijavi da je dao mito, prije nego što nadležni otkriju.
Izvještaj Evropske komisije (EK) za 2023. napominje da Crna Gora mora imati odvraćujuću i efikasnu politiku sankcionisanja korupcije, kako bi se izbjegla percepcija nekažnjivosti.
“Napori u ovoj oblasti prvenstveno bi trebalo da budu usmjereni na one sektore koji su najranjiviji na korupciju, za koju je potrebna solidna procjena rizika i posvećena akcija”, piše u izvještaju EK.
Šef Odjeljenja za istraživanje javnih politika u CEMI-ju Nemanja Stankov naglašava da podaci iz istraživanja javnog mnjenja godinama ukazuju da je zdravstveni sektor najkoruptivniji sektor u državi.
“Ovakva situacija je u najmanju ruku zabrinjavajuća, jer koruptivne prakse mogu u potpunosti urušiti zdravstveni sistem, doprinijeti neravnomjernoj raspodjeli zdravstvenih resursa, i u krajnjoj liniji onemogućiti pristup zdravstvenoj zaštiti onima kojima je najpotrebnija”, ocjenjuje Stankov.
Prema podacima iz upitnika CIN-CG sprovedenog putem elektronske ankete na 662 ispitanika, novac se najviše davao za operacije, specijalistima, koji prema posljednjim podacima Ministarstva finansija imaju najveće zarade u našoj zemlji – od 3.000 do 4.000 eura.
“To je toliko rasprostranjeno, da doktori mito među sobom zovu običajno pravo”, “Mi njima darove, oni nama termin za operacije, to tako ide”, “Niko ne traži direktno, ali zato direktno uzmu”, “Kad se plati može preko reda”…
Ovo su samo neki od stotina komentara anketiranih kojima objašnjavaju zašto crnogorski građani daju novac ili poklone za zdravstvene usluge, koje ne bi trebalo plaćati.
Od građana koji su odgovorili na upitnik CIN-CG, od 9. do 17. aprila ove godine, trećina, tačnije njih 220, je odgovorilo da je dalo novac ili skupocjeni poklon, ili oboje.
“Niko mi nije tražio, novac se podrazumijeva, inače će vas tretirati kao smeće”, tvrdi jedan ispitanik.
“Prilikom oba porođaja, dala sam novac doktorima i babicama, jer su mi svi rekli da to mora tako”, kaže se u jednom odgovoru.
Samo dvoje anketiranih je reklo da je doktor odbio da uzme novac ili poklon.
Međutim, prema upitniku koji je sproveo CIN-CG, samo jedan odsto anketiranih građana je prijavilo da im je neko tražio mito, a svi su rekli da se ništa nije desilo nakon prijave.
Stankov navodi da dio problema korupcije u zdravstvu jesu i sami pacijenti. Dodaje da istraživanje CeMI-ja iz marta 2023. pokazuje da bi 19,1 odsto građana bilo spremno da ponudi mito ukoliko bi im to omogućilo bolju zdravstvenu zaštitu.
“Iz tog razloga, neophodno je kontinuirano i intenzivno sprovođenje medijske kampanje o borbi protiv koruptivnog djelovanja i pravima pacijenata”, ističe Stankov.
Ovi podaci CEMI-ja poklapaju se i sa upitnikom CIN-CG, u kome takođe oko 19 odsto građana misli da je u redu dati novac ili skupocjeni poklon za zdravstvenu uslugu koja se ne plaća.
Međutim, većina je onih koji misle da su primorani na to. Samo oko 10 odsto onih koji su dali novac ili poklon, misle da je u redu to učiniti.
“Nije u redu, jer su plaćeni za to, ali narod svjestan da ako ne ponese pare ili poklon može umrijeti pored njih”, jedan je od komentara građana.
Gotovo 30 odsto onih koji misle da nije u redu dati novac ili skupocjeni poklon, to je ipak učinilo: “Pojedini ljekari zakažu operaciju za neki datum, a ako ne donesete pare, odlažu operaciju dok ne date pare”.
Interesantno je da je dosta onih koji misle da ako daju novac nakon završene zdravstvene usluge, da to nije mito. Jedan od učesnika ankete koji je novac dao u privatnoj klinici, kaže da se jedino privatno može blagovremeno dobiti usluga koja se inače ne plaća:
“Naravno kod istog doktora koji radi u KCCG, ali tamo nema termina po šest mjeseci! To je legalizovana korupcija”.
U Strategiji razvoja zdravstva od 2023. do 2027, koja ima 105 strana, korupcija se pominje u samo jednoj rečenici, i to da je potrebno “adresirati problem korupcije u sektoru zdravstva kroz uvođenje većeg nivoa transparentnosti u radu i implementaciju mjera za borbu protiv korupcije”.
U Nacrtu strategije za borbu protiv korupcije 2024. do 2028. se ističe da je zdravstvo jedna od oblasti sa posebnim rizikom za nastanak korupcije, međutim, gotovo da nema nikakvih konkretnih rješenja kako se boriti sa ovom počašću u zdravstvenom sistemu. Napominje se i da istraživanja percepcije javnog mnjenja govore da je zdravstvo u vrhu kada govorimo o oblastima u kojima je korupcija najzastupljenija.
U ovim dokumentima nema ni riječi o opasnostima od davanja mita medicinskom osoblju. Jedini cilj koji se pominje u Nacrtu strategije u vezi sa borbom protiv korupcije u zdravstvenom sistemu je uspostavljanje digitalizovanog sistema koji objedinjuje poslovne procese zdravstvenog sistema i to sa planom da do 2028. bude završeno samo pola posla.
U CEMI-ju ističu da do značajnog napretka nije došlo i zbog čestih izmjena na rukovodećim pozicijama u Ministarstvu zdravlja i Kliničkom centru Crne Gore, a iz strateških dokumenata koja bi trebalo da adresiraju taj problem stiče se utisak da je korupcija u zdravstvu potisnuta u drugi plan.
Stankov navodi i da to pokazuje nespremnost državnih institucija da se problemom korupcije u zdravstvu pozabave na ozbiljan i sistematičan način.
“Ukoliko je zdravstveni sektor identifikovan kao jedan od najranjivijih, onda je potpuno nerazumljivo da u toku četvorogodišnjeg perioda nije planirana implementacija rješenja za ovaj gorući problem u Crnoj Gori”, ocjenjuje šef Odjeljenja za istraživanje javnih politika u CEMI-ju.
Stankov dodaje da jedino što se može zaključiti je da korupcija u zdravstvu ne predstavlja veliki problem za crnogorske institucije ili da nemaju jasnu viziju kako ograničiti, a onda i iskorijeniti takve prakse:
“Oba zaključka su pogubna za budućnost zdravstvenog sistema Crne Gore”.
Iz Ministarstva zdravlja za CIN-CG kažu da u posljednjih nekoliko godina nije bilo prijava na sumnju na korupciju u zdravstvu.
Oni su, kako kažu, svjesni nespremnosti da se korupcija prijavi nadležnim organima, te nepovjerenju u one koji treba da postupe po prijavi.
Iz Ministarstva dodaju da će raditi na podizanju svijesti o pravima pacijenata, te o štetnosti koju događaji kao što je korupcija nanose funkcionisanju čitavog sistema i države:
“Posebno na edukaciji i podizanju svijesti građana o štetnosti davanja i primanja mita, potencijalnim zakonskim posljedicama, potrebe da se identifikuju i prijave nadležnim organima”.
U Ministarstvu tvrde da će se realizacijom svih ciljeva Strategije razvoja zdravstva uslovi za mogućnost pojave korupcije svesti na najmanju moguću mjeru. Ono što je identifikovano kao prvi prioritet, dodaju, jesu liste čekanja “jer je obezbjeđivanje dostupne zdravstvene usluge jedno od glavnih načina da se potencijalna sumnja nakorupciju svede na najmanju moguću mjeru”.
Planiraju i različite kampanje kojima će se zalagati za nultu toleranciju na korupciju u zdravstvu, ali će razmisliti, kažu, i o izradi posebne Strategije za borbu protiv korupcije u zdravstvu.
U Procjeni rizika korupcije u zdravstvenom sistemu Crne Gore za period od 2020. do 2022, koju je izradio CEMI, kažu da je preduslov za borbu protiv korupcije na svim nivoima zdravstvenog sektora, snažna politička volja, kao i sistematičniji i ozbiljniji pristup zdravstvenih vlasti u identifikovanju problema korupcije i definisanju i sprovođenju antikorupcijskih mjera u ovoj oblasti.
I istraživanja javnog mnjenja, kažu u CEMI-ju, pokazala su da je godinama došlo do povećanja percepcije korupcije u zdravstvu.
“Zabrinjava i podatak da je 86 odsto ispitanika izjavilo da su oni ili članovi njihove porodice platili uslugu, najčešće su novac dali hirurzima, ginekolozima, babicama, medicinskim sestrama i tehničarima, laborantima, radiolozima, anesteziolozima ili sužbenicima i zdravstvenoj ustanovi, kao i izabranom ljekaru”, ističe se u studiji CEMI-ja.
Stankov zaključuje da su neke od ključnih preporuka uvođenje mehanizama za redovnu evaluaciju kvaliteta pruženih zdravstvenih usluga, koje bi mogli poslužiti za identifikovanje koruptivnih pojava u zdravstvenom sektoru. Neophodno je, ocjenjuje on, i uspostavljanje sistema periodičnog izvještavanja o sprovođenju antikorupcionih mjera u zdravstvu:
“U normativnom smislu, potrebno je doraditi pravnu regulativu, i stvoriti pravni osnov za precizno i sistematično postupanje u obrađivanju pritužbi pacijenata”.
Stankov dodaje da se na aplikaciji www.zazdravijezdravstvo.me građani mogu informisati o pravima pacijenata, ali i prijaviti nepravilnosti ovoj nevladinoj organizaciji.
Da su doktori i medicinsko osoblje u Crnoj Gori nedodirljivi, govori i podatak da u posljednjih deset godina, ima samo nekoliko pravosnažnih presuda i za nesavjesno liječenje pacijenata. Na sajtu sudova mogu se naći samo tri pravosnažne presude – jedna uslovna, jedna oslobađajuća i jedna odbijajuća presuda. Jedina osuđujuća presuda i to uslovna potvrđena je 2019. godine, kada je medicinska sestra osuđena za zamjenu beba u KCCG. Njoj se sudilo za nesavjestan rad u službi, za šta je predviđena novčana kazna ili zatvor do tri godine.
Gotovo deset godina traje suđenje zbog infekcije beba iz 2014. godine, od kojih je jedna preminula. Okrivljeni su bivši ljekari bolnice u Bijelom Polju. Više od decenije traje i suđenje doktorima za smrt Ivane Šoć 2011. godine.
Korupcija u zdravstvu urušava sistem, koji je ionako ranjiv radi brojnih izazova. Institucije od Vlade do pravosuđa očito su nijeme na masovne zloupotrebe koje pogađaju sve građane, ali najviše one koji su najranjiviji, stare i siromašne, koji nekad čekaju mjesecima samo da bi došli do ljekara. Zato bi nadležni morali konačno da počnu da rade na iskorjenjivanju ovog “običajnog prava”.
