Istoričari na 2023. neće gledati kao na srećnu godinu za čovječanstvo. Ratovi su bijesnili, autokratski režimi su jačali, a u mnogim zemljama čvrstorukaši su kršili zakone i sputavali slobodu. Ovo je mračna pozadina naše godišnje nagrade za “zemlju godine”. Ako bi naša nagrada bila za otpornost običnih ljudi pred užasom, bilo bi mnogo kandidata, od Palestinaca i Izraelaca u njihovom ogorčenom sukobu do Sudanaca koji bježe dok im se zemlja urušava.
Ipak, otkad smo počeli sa proglašenjem zemalja godine 2013, pokušavali smo da prepoznamo nešto drugačije: mjesto koje je najviše napredovalo. Potraga za svijetlom tačkom u mračnom svijetu uticala je na neke od naših zaposlenih da iz očaja predlože Barbilend, fiktivnu roze utopiju holivudskog blokbastera.
Međutim, u stvarnom životu, postoje dvije kategorije država koje zaslužuju priznanje u 2023.
Prve uključuju mjesta koja su se suprotstavila nasilju autokratskih susjeda. Niko ne može reći da se život u Ukrajini poboljšao, ali ta zemlja je nastavila da se hrabro bori protiv ratne mašinerije Vladimira Putina , uprkos posustajanju njenih zapadnih pristalica. Moldavija se oduprla ruskom zastrašivanju. Finska je ušla u NATO savez, a Švedske će uskoro slijediti njene korake. U Aziji, niz zemalja je sačuvao smirenost suočen sa kineskom agresijom, često u saradnji sa Amerikom. Filipini su odbranili svoje morske granice, i pomorski zakon, protiv mnogo većih kineskih brodova.
U avgustu, Japan i Južna Koreja su ostavili po strani istorijske nesuglasice kako bi produbili saradnju.
Ostrvska država Tuvalu, sa populacijom 11000 ljudi, upravo je potpisala sporazum sa Australijom koji osigurava njenu populaciju od klimatskih promjena i uključuje bezbjednosne garancije za sprečavanje od pada pod uticaj Kine.
Naša druga grupa država branila je demokratiju ili liberalne vrijednosti kod kuće. Krhka i ratom osakaćena Liberija uspela je da izvede miran transfer vlasti. Kao i Istočni Timor, koji je sačuvao svoju reputaciju poštovanja ljudskih prava i slobode štampe. U pojedinim državama srednje veličine, kao što su Tajland i Turska, pojavila se nada zbog snažnih napora opozicije da smijeni autokratske režime, ali su ti režimi opstali na izborima za koje se smatra da nijesu održani u ravnopravnim uslovima.
Tri države se ističu zbog povratka umjerenom pravcu nakon izleta u divljinu. Brazil je dobio predsjednika iz redova lijevog centra, Luisa Injasija Lulu da Silvu , nakon četiri godine lažnog populizma pod Žairom Bolsonarom , koji je širio razdorne teorije zavjere, ohrabrivao policijske snage sklone nasilju, podržavao poljoprivrednike koji uništavaju prašumu, odbijao da prizna izborni poraz i podsticao svoje pristalice na pokušaj pobune. Nova administracija je brzo povratila normalnost – i smanjila stopu deforestacije u Amazonu za skoro 50 odsto. Međutim, impresivni učinak Brazila ukaljan je zbog Luline navike da se umiljava Putinu i venecuelanskom despotu Nikolasu Maduru . Zbog toga, Brazil je ostao bez naše nagrade.
Poljska je imala izuzetnu 2023: njena ekonomija je preživjela šok rata u najbližem susjedstvu; nastavila je da smješta skoro milion ukrajinskih izbjeglica; a da bi odvratila Rusiju povećala je potrošnju na odbranu na preko tri odsto BDP-a, dajući primjer svojim saveznicima iz NATO—a. Najveći problem te zemlje bila je dominacija populističko-nacionalističke partije Pravo i pravda, koja je upravljala zemljom proteklih osam godina, podrivajući nezavisnost sudstva, popunjavajući državne medije svojim sljedbenicima i podstičući kronizam.
U oktobru poljski birači su odbacili PiS u korist saveza opozicionih partija. Ovo su prvi dani nove koalicione vlade, koju predvodi Donald Tusk , veteranski političar centra, ali ukoliko uradi dobro posao u popravljanju štete koju je PiS nanio demokratskim institucijama, Poljska će biti snažan kandidat za našu nagradu sljedeće godine.
I preostaje nam naš pobjednik, Grčka. Prije deset godina ta zemlja je bila do grla u dužničkoj krizi i ismijavali su je na Vol stritu. Prihodi su naglo padali, društveni ugovor se raspadao, a ekstremne stranke s lijeve i desne strane bile su sveprisutne. Vlast je postala toliko očajna da se zbližila s Kinom i kasnije prodala svoju glavnu luku, Pirej, jednoj kineskoj firmi. Danas, Grčka je daleko od savršenstva. Nesreća sa vozom u februaru otkrila je korupciju i lošu infrastrukturu; skandali sa prisluškivanjem i zlostavljanje migranata sugerišu da se građanske slobode mogu poboljšati.
Međutim nakon godina bolnih restrukturiranja, Grčka je zauzela prvo mjesto na našoj godišnjoj rang-listi ekonomija razvijenih zemalja u 2023. Njena centristička vlada ponovo je izabrana u junu. Njena spoljna politika je naklonjena Americi, EU i oprezna prema Rusiji. Grčka pokazuje da je moguće, s ivice kolapsa, sprovesti teške, racionalne ekonomske reforme, obnoviti društvene ugovor, pokazati umjereni patriotizam – i ipak pobijediti na izborima. S obzirom na to da će polovina svijeta glasati u 2024. godini, demokrate širom svijeta bi trebalo da obrate pažnju na način na koji su su to uradili Grci.
