Arheološka istraživanja koja se nekih 15-ak dana sprovode u Starom Baru u cilju zaštite otomanske nekropole, već daju dobre rezultate, a jedan od rukovodilaca, arheolog Mladen Zagarčanin , u razgovoru za “Vijesti” naglašava da to očekuje i u nastavku, iako strepi da je vremena malo, a počinje i sezona kiša…
Ovo su najveća arheološka istraživanja na tom području od 2009. godine, kaže Zagarčanin, pored kojeg je rukovodilac i arheolog Dejan Drašković, obojica ispred Kulturnog centra Bar koji je podržao i obezbijedio sredstva za jednomjesečnu “misiju”.
Ipak, pored novih otkrića, Zagarčanin ne očekuje progres u sferi arheologije u Crnoj Gori i strahuje da se slučajevi gubitka arheoloških vrijednosti i nalaza mogu očekivati i ubuduće. Predstavljajući dosadašnji tok istraživanja u Starom Baru, Zagarčanin kaže da su nenadano došli do sloja iz perioda od kralja Milutina do kralja Stefana Dečanskog i detaljnije prikazuje dosadašnje nalaze, a otkriva da očekuje i dobre rezultate u nastavku rada u Starom Baru.
“Prvenstveno očekujem nalaze iz vremena Dukljanske kraljevine, jer je iz profila u najnižim slojevima ‘iskočila’ jedna zdjela tipa ‘spiral were’, karakteristična za 11. vijek. Uostalom, vidjećemo da li sve što je preostalo možemo da postignemo za ovako kratko vrijeme i da li ćemo dobiti neku materijalnu pomoć, ako ne uspijemo zbog vremenskih prilika da dovršimo započeto, jer slijedi sezona kiša”, kaže Zagarčanin.
Sprovođenje sistematskih arheoloških istraživanja podrazumijeva da se jedna određena arheološka cjelina istraži do kraja, a Zagarčanin objašnjava šta je to u ovom slučaju.
“Unutrašnji dio bedema ispred unutrašnje ulazne kapije iz 9. vijeka, a koja je u 13. i početkom 14. vijeku služila vjerovatno kao protehizma (predziđe). Kolega Drašković i moja malenkost smo nakon velikih zalaganja uspjeli da pokrenemo prvi projekat spašavanja turske nekorpole iz perioda od 17. do 19. vijeka, koja se nalazi upravo na ovom prostoru. Naime, nakon ratova u 19. vijeku (Velji rat 1877/1878), i velikog broja zemljotresa do 1979, veliki zid koji je čuvao otomansko groblje je srušen, a postepeno, posljedice su postajale katastrofalne po naše civilizacijsko nasljeđe. Do 2020, usljed različitih faktora; seizmičkih, vremenskih nepogoda i drugih, skeleti pokojnika su se obrušavali na drum kuda prolaze turisti, što je bilo nedopustivo, i mi smo morali da reagujemo kako bismo spasili groblje jer niko nije davao značaja ovom sunovratu”, priča Zagarčanin “Vijestima”.
Njihovu inicijativu za zaštitu otomanske nekropole podržalo je i Ministarstvo kulture Crne Gore. Zagarčanin tvrdi da su istraživanja započeta nakon veoma lošeg projekta koji je požurio sa rekonstrukcijom perimetralnog bedemskog, zaštitnog zida, što im otežava posao.
“Projekat je napravljen bez ikakvog uvida u pravo stanje na terenu, jer se nije sačekalo sa drugom fazom za koju smo govorili da je krucijalna. Zato smo moj kolega Dejan Drašković i ja, kao i cijeli kolektiv Starog grada Bara i Kulturni centar Bar, uspjeli da izdejstvujemo da se sa unutrašnje strane zida oslobodi prostor otomanske nekropole, i da svi oni skeleti koji bi stradali u projektu rekonstrukcije, a to je složen proces, spasu od gaženja tokom rada na podizanju bedema. Tako je počela ovogodišnja kampanja istraživanja, sve u silju što adekvatnije zaštite i nekropole i dobijanja novih podataka kako bi se taj zaštitni bedem uradio kako treba, po svim metodološkim pravilima koja podrazumijevaju originalni izgled, zaštitu ugroženih arheoloških cjelina i dobijanje neophodnih podataka za proces izrade validnog projekta, a ne projekta koji podrazumijeva lični interes”, kaže arheolog.
Zagarčanin kaže da su do sada istražili dva horizonta sahranjivanja iz perioda od 17. do 19. vijeka, odnosno nekoliko zidanih grobnica, kao i stariji sloj sahranjivanja koji je uslijedio od 17. vijeka, ukopan u venecijanski stratum s kraja 16. vijeka koji je pun nalaza poput tanjira, zdjela, krčaga, bokala iz posljednjih godina venecijanske uprave.
“U tom sloju smo već istražili nekoliko destina turskih grobova, ali ono što je uslijedilo nakon toga je bilo nenadano. Naime nakon venecijanske i otomanske faze, uslijedila je faza sa kućištima iz prve polovine 14. vijeka, iz vremena kraljice Jelene Anžujske i njenog sina kralja Milutina (1282 – 1321), pa sve do vladavine kralja Stefana Dečanskog (1322-1331). Da bismo ovo objasnili moramo se osvrnuti na franjevački manastir Svetog Nikole i hospicijum, ili ‘Svratište za putnike’ kako ga je na osnovu freske Svetog Hristofora opredijelio čuveni istraživač Đurđe Bošković . To je zgrada prizidana uz vizantijsku ili bolje reći vojislavljevićku fazu bedema (10-11. viejek), iz vremena Dukljanske države, koja je u vrijeme otomanske imperije pretvorena u mesdžid (manja ilamska bogomolja)”, priča Zagarčanin i nabraja šta su sve pronašli:
“U tom sloju iz prve polovine 14. vijeka pronašli smo kuće sa podom od maltera, a građene od drveta, a to znamo jer je pod prekriven velikim slojem pepela i gareži, što znači da su kuće izgrorjele u nekoj stihiji. Materijal koji je iznad i ispod podova ovih kuća je izuzetan. Radi se o velikom broju keramičke produkcije južne i sjeverne Italije, Španije, kao i Vizantije toga doba. Takođe, pronađena je i velika količina lokalne grnčarije različitih oblika i namjene, koja se koristila svakodnevno za spremanje hrane. Kuriozitet su i nalazi kostiju mnoštva divljači, pretežno divljih svinja pored kojih su nađene strijele što znači da se radilo o lovu, ali i velikog broja puževa i skoro svih vrsta školjki, domaćih životinja, pa čak i kornjača koje su se u srednjem vijeku koristile za jelo. Izuzetni su nalazi stakla, pretežno pehara i boca, rađenih na Korintu”, konstatuje Zagarčanin i najavljuje da slijedi još oko dva metra arheološkog depozita koji “moraju da istraže do kraja mjeseca”.
Arheolog podsjeća da su manja istraživanja zapadne strane bedema sprovedena 2020. godine kada su se arheolozi dodatno uvjerili u razornost ratova i njihove različite, a dugoročne posljedice.
“Na licu mjesta smo uvidjeli šta znači rat, i šta znači kada se grad neprekidno bombarduje (1877/1978 vrijeme Veljeg rata), kada stradaju civili, nedužni, jer se u tom segmentu pokazalo da cilj ne bira način na koji će se ostvariti planirano. Istražili smo zapadnu stranu, evidentirali veliki broj stradalih, sakupili kosti iz obrušenih profila i pripremili teren za drugu fazu koja podrazumijeva istraživanje unutrašnjeg bedema. Nakon ovih istraživanja stvorio se problem kako da se rekonstruiše veliki bedemski zid dužine 30 metara, i kako da se podigne do visine od oko četiri metra, jer je groblje ostalo nezaštićeno, a u profilu je ostao vidljiv veliki broj skeleta koji su se obrušavali na drum. Na nama je bilo da nađemo način kako da se jedna velika i značajna turska nekropola sa velikim brojem predivnih islamskih nadgrobnih spomenika spasi. To je, osim ogromnog broja arheoloških podataka i istorijskih činjenica zapisanih na turskim nišanima, bila i obaveza naše države, jer po tom pitanju, pravilo je obezbijediti da se sve kulture na ovom prostoru očuvaju”, kaže Zagarčanin.
On dodaje da je ovaj pravac spašavanja kulturnog nasljeđa svih koji žive u Crnoj Gori, od posebnog značaja i nada da će se situacija u arheologiji, ali i u očuvanju barskog podneblja poboljšati u narednom periodu.
“Od 2009. kada su rađena posljednja velika istraživanja ili od posljedne objavljene knjige 2012. godine, prošlo je puno vremena za oronuli i zaboravljeni grad koji je u katastrofalnom stanju, iako ga posjećuje na stotine hiljada turista. Ali, postoje indicije da će biti bolje. U tom kontekstu, moramo se zahvaliti direktorici Kulturnog centra Aleksandri Grabež, koja nam je omogućila da do svega ovoga dođe, nakon 14 godina od kada smo sa Unverzitetom Ca’ Foskari iz Venecije obavili posljednja velika sistematska istraživanja Starog grada. Tada smo objavili šest knjiga o gradu, istražili 20 objekata, promovisali ga svuda u svijetu, a naše knjige se nalaze u oko 400 svjetskih biblioteka”, podsjeća on.
Kada rezultati ovog istraživanja budu kompletirani, slijedi zaštita predmeta. Loš sistem zaštite arheoloških predmeta problem je sa kojim se Crna Gora odavno suočava, a Zagarčanin upućuje i na nedostatak stručnog kadra što dodatno pogoršava opštu situaciju u arheologiji u Crnoj Gori.
“U Crnoj Gori ogroman broj arheološkog materijala čeka na obradu. Po mom mišljenju, ne postoji prava arheologija u Crnoj Gori, takođe smo i po pitanju arheološke nauke posljednji u Evropi, jer nemamo osnovne akademske institucije koje će da sprovedu naučni sistem u arheologiji i publikovanje materijala… Mi nemamo časopis za arheologiju osim onog što izdaje JU Muzeji i galerije Podgorice, a to je ‘Nova Antička Duklja’. Tako se slučajevi gubitka arheoloških vrijednosti mogu očekivati i ubuduće”, smatra Zagrarčanin i poručuje da rješenja svakako postoje, ali se ne sprovode…
“Nemamo fakultet za arheologiju, nemamo arheološki institutut, a najmanje što može da se učini u ovom trenutku jeste da se vrati stari Zavod za zaštitu spomenika jer je kulturna baština zakonom o predvajanju Zavoda degradirana, da ne kažem na pragu uništenja. Ali, to su već druge teme”, dodaje Zagarčanin.
