Rezultatski – crnogorski vaterpolisti u Fukuoki nisu napravili pomak u odnosu na prošlu godinu na najvećim takmičenjima, već su izjednačili učinak sa SP iz Budimpešte kada su bili osmoplasirani.
Da nije tragedija biti osmi na planeti govori i to da su „ajkule“ imale i slabiji plasman sa mnogo jačim sastavima nego što je današnji – tako su kao favoriti za zlato u Rimu 2009. bili tek deveti, a 2019. u Gvangdžuu i 10…
Učinak od dvije pobjede (od kojih jedna protiv autsajdera Južne Afrike) u sedam utakmica sam po sebi nije pozitivan, ali stoji i činjenica da je tim Vladimira Gojkovića u tri od pet poraza (dva na peterce) praktično sam sebe pobijedio u finišu.
Naravno, to što nije pobjeđivao uprkos odličnim partijama ne može da bude samo splet okolnosti. Sreća jeste bitan faktor u sportu, ali mnogo više je igra nerava, odluka i poteza tima i pojedinaca, a Crna Gora izuzev meča u osmini finala sa Hrvatskom – nije bila mirna u finišu. Kada je morala da bude…
Plasman u četvrtfinale je ono što su „ajkule“ i postavile kao prvi cilj pred SP, a kada se sve sabere – kompletan utisak nakon nastupa u Fukuoki jeste za nijansu ili dvije bolji nego lani.
I šteta što taj utisak nije nagrađen, jer je Crna Gora velikim ekipama, objektivnim favoritima za medalju, bila konkurentnija nego u Budimpešti i pogotovio na Evropskom prvenstvu u Splitu prošle godine.
Jednog velikana je i eliminisala u osmini finala, a četvrtfinalni okršaj sa Grčkom – koja je kasnije na peterce poražena u finalu od Mađarske – ostaće nešto za čime stručni štab i igrači mogu dugo da žale.
To je bila ogromna šansa da naš nacionalni tim prvi put od Eura 2020. dođe do polufinala na najvećim takmičenjima, mada bi i tako (primjer je Srbija na ovom turniru) realno bio daleko da osvoji odličje u konkurenciji moćnih Mađara, Grka i Španaca…
„Bili smo u egalu, ali moramo da dođemo do nivoa da ih pobjeđujemo. Neki timovi su čekali po sedam-osam godina na tako nešto… Mislim da smo protiv Grčke imali veliku šansu, ali ostaje da smo izgubili nekoliko utakmica u tim neizvjesnim završnicama i to moramo da prelomimo, jer smo stvarali šanse koje nismo koristili. Da smo bili inferiorni onda bismo mogli da kažemo da nismo imali priliku, kao što je bio slučaj prošle godine. Sada je jesmo imali“, rekao je Gojković.
Posljednja utakmica u Fukuoki je ličila na sve to što je naveo selektor – uslijedio je poraz na peterce od Sjedinjenih Američkih Država.
„U prve dvije četvrtine nije bilo idealno, kasnije smo imali veliki broj šansi. Imali smo i četiri minuta igrača više, to nismo iskoristili i naravno da ne mogu da budem zadovoljan“, dodao je Gojković.
Crnogorski vaterpolisti su u dalekoj Fukuoki pokazali reakciju, a već u januaru naredne godine moraju da naprave mnogo veći iskorak – tek tako bi partije na ovom turniru dobile smisao.
Slijedi Evropsko prvenstvo u Netanji početkom 2024. koje je kvalifikaciono za plasman na šampionat svijeta u Dohi (2 – 18. februar). A turnir u Kataru je kvalifikacioni za Olimpijske igre u Parizu… Ulog je, dakle, najveći mogući, „ajkule“ i Gojković će biti pod ogromnim pritiskom.
