Fond za zdravstveno osiguranje povrijedio je pravo na pristup sudu građanki, jer nije odgovorio na njen zahtjev za refundaciju zarade tokom trudničkog bolovanja.
To je utvrdio zaštitnik ljudskih prava i sloboda, odlučujući po žalbi osiguranice. Zaštitnik Siniša Bjeković preporučio je FZO da bez daljeg odlaganja odluči o zahtjevu građanke od 30. maja ove godine i obavijesti je o ishodu postupka dostavljanjem odgovarajućeg upravnog akta.
Podnositeljka pritužbe obratila se FZO zahtjevom za refundaciju isplaćene naknade za vrijeme spriječenosti za rad trudnice koja je bila zaposlena u njenoj notarskoj kancelariji, a u mišljenju Bjekovića piše da iz izjašnjenja te ustanove proizlazi da o tom zahtjevu nijesu odlučivali, niti donijeli odgovarajući upravni akt. FZO je u izjašnjenju naveo da su u obavezi da refundiraju poslodavcima isplaćene naknade zarada, kao i da je u slučaju notarske kancelarije došlo do prestanka pravnog subjekta, odnosno brisanja iz registra privrednih subjekata, pa nije bilo moguće izvršiti uplatu novca u te svrhe jer je račun ugašen.
“Zaštitnik je, nakon pažljivog razmatranja navoda pritužbe i dostavljenog izjašnjenja, te cjelokupne dokumentacije u spisima predmeta, konstatovao da je podnositeljka pritužbe imala pravo, prema članu 6 Evropske konvencije, na odlučivanje po njenom zahtjevu i smatra da je nadležni organ stoga bio u obavezi da donese odgovarajuću odluku”, navodi se u mišljenju zaštitnika.
Iz te institucije tvrde da iz izjašnjenja FZO proizlazi da je u telefonskom razgovoru podnositeljki pritužbe saopšteno da ne spore postojeći dug na ime refundacije isplaćene naknade zarade notarskoj kancelariji, ali da to nije moguće realizovati preko njenog privatnog računa, kako je ona zahtijevala.
“Međutim, takvo postupanje nadležnog organa po mišljenju zaštitnika ne može biti opravdanje za njegovo neodlučivanje po predmetnom zahtjevu, odnosno nedonošenje odgovarajućeg upravnog akta”, piše u mišljenju koje potpisuje Bjeković.
Iz institucije Zaštitnika podsjećaju da Zakon o upravnom postupku jasno propisuje da o pravu, obavezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari organ odlučuje rješenjem, dok je Zakonom o državnoj upravi propisano da su organi državne uprave dužni da na zakonit način i blagovremeno postupaju po zahtjevima koji se podnose radi ostvarivanja prava i izvršavanja obaveza.
Istakli su da bi, po njihovom mišljenju, nastavljanje sa takvom praksom moglo predstavljati indikator da nepostupanje može dovesti do proizvoljnosti u vršenju zakonskih ovlašćenja i ugroziti određena prava pojedinaca.
Bjeković je u mišljenju naveo i da pozitivni propisi i načela dobre uprave zahtijevaju od organa uprave da postupaju i preduzimaju mjere u okviru svoje nadležnosti u zakonom propisanom roku.
“Standard dobre uprave ne dozvoljava nečinjenje i pasivnost, već traži aktivan, angažovan stav organa uprave prema obavljanju poslova iz svog djelokruga i zakonito vršenje tih poslova. Standard dobre uprave takođe ne dozvoljava organima uprave da građanima uskraćuju mogućnost preispitivanja odluka u žalbenom postupku i/ili u upravnom sporu. Nevršenje poslova i radnji iz djelokruga svoje nadležnosti ima za posljedicu stvaranje pravne nesigurnosti, otežavanje pravnog položaja građana i kršenje njihovih prava”, zaključuje se u mišljenju.
